 896
poruka na forumu
| |
 89
| |
 981
|
|
|
post # 41 | 06.09.2012 , 4:16 PM
|
Super je tema.........svaka cast 
Anoreksija je bolest.....tesko se leci i posledice su smrtonosne......jednostavno kad devojka stane pred ogledalom.....ona sebe vidi kao debelu osobu....jer je poremetila organizam a posebno mozdane celije.....Strasno je to 
|
|
| |
|
|
post # 42 | 06.09.2012 , 4:38 PM
|
Sokirale su me slike. Jadne ....osobe...
Problem zene je sto ume da bude bez rezona,kad' je nesto dosta.
Nije nase ono sto nam je sudjeno.Nego ono za sta se izborimo....
|
|
| |
|
|
post # 43 | 12.09.2012 , 1:23 PM
|
Sebe sam dovela do anoreksije.
Necu govoriti zbog cega, ali kilogrami i pogresna percepcija nisu razlog.
Izvukla sam se, ali i sad sam kriticna i borim se.
To je tesko psiho-fizicko stanje. I ako pocnem u detalje da govorim, pokvaricu vam dan.
Cetri kilograma me dele do kostura. A ako se udebljam 7kg bicu taman.
Sto znaci da tezim ka tome da i ostvarim taj cilj.
~~ Ubi me prejaka rijec! ~~
~~ Nista se ne zavrsava, sve se menja! ~~
|
|
| |
|
|
post # 44 | 28.10.2012 , 5:33 PM
|
Anoreksija je težak gubitak apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika/ce. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje relativno prirodnom željom za gubitkom nekoliko kilograma. No budući da dijete samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini, bez njih uskoro nemogući unos hrane se postupno svodi na najmanju moguću mjeru čime gube od 15 do 60% normalne tjelesne težine sve dok se jelo posve ne ukine. Oboljela osoba postaje opsjednuta slikom svog tijela i često doživljava sebe debelom iako je istina suprotna. Paradoks je da ona od priprave i konzumiranja hrane pravi obred. Oko polovice svih anoreksičara u nekom trenutku počne patiti od bulimije. Anoreksičari obično dolaze iz obitelji koje imaju visoke zahtjeve glede njihovih dostignuća i često traže savršenstvo, služeći se prisilom u mnogim vidovima života, osobito školi. Poricanje često prati njihovu izrazitu usredotočenost na to da ostanu mršavi; anoreksičari u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u redu, pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno. Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Obiteljska terapija je također vrlo važna , ako pacijent živi sa obitelji, a bihevioristička terapija može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku točno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cinkovog sulfata često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv tjeskobe.
Jedva čekam novu godinu..... :((((haha !
|
|
| |
