|
Ratno Sarajevo iz drugog ugla
|
|
|
|
post # 1 | 11.04.2012 , 7:56 PM
|
Slava S V I M sarajevskim zrtvama bez obzira kako i na koji nacin su pale i bez obzira koje nacionalnosti bile.
Nedavni perfomans sa crvenim stolicama podstaknuo me da postavim ovu temu-dosije na vise foruma u cilju rasvetljavanja istine.
Prema podacima sarajevskog IDC koje je jos pre nekoliko godina saopstio Mirsad Tokaca ukupan broj civilnih zrtava u Sarajevu na obe strane je 5.326 civila, a ukupan broj civilnih i vojnih zrtava i na srpskoj i na strani Armije BiH je 13.968. Organizatori perfomansa su spojili i vojne i civilne zrtve jedne strane i sve ih podveli pod '' zrtve opsade''.
Svrha ove teme ili dosijea nije da omalovazava bilo cije sarajevske zrtve ili opravdava bilo kakve ubice vec naprotiv da ukaze na nekaznjene ili nepriznate zlocine i one sarajevske zrtve koje se ne mogu podvesti pod ''zrtve opsade''.
Zato ce u narednim postovima i biti akcenat na tim zrtvama, na nekaznjenim sarajevskim zlocinima i na medijskim manipulacijama vezanim za Sarajevo tokom trajanja rata.
SVEDOCENJE DEJVISA
Bivsi pripadnik Unprofora i podoficir kanadske vojske Dzejms Dejvis u knjizi "Kanadski vojnik u jugoratu" izdatoj u Vankuveru 1997 opisuje bezbroj slucajeva zlocina Armije BiH nad civilima u Sarajevu, a pocinjenih s ciljem da se za zlocin optuze Srbi. Pasusi iz knjige mogu se pronaci na vise sajtova i na engleskom i na srpskom jeziku. Dejvis koji se u Sarajevu svega nagledao ne krije gadjenje prema vojnicima takozvane Armije BiH te ih doslovno naziva ZIVOTINJAMA jer su ubijali sopstveni narod zarad medijske propagande. Jedan izrezirani masovni masakr dece opisuje na strani 167 sledecim recima koje u originalu glase ovako :
The trajectory was calculated and it was determined that the Bosnians had mortared their own children. For public relations purposes. Sure enough, the morning news in the city reported that the UN and their Serb allies had killed these children. We could not believe it. I can't speak for the others, but that morning I would have happily killed any TDF (Muslim) troops I saw. I was growing tired of the whole mess. These people did not care. They were animals.
izvor :svedocenja o ratu sa sajta balkanpeace.org
http://www.balkanpeace.org/index.p....02.incl
Prevod ovog pasusa glasi ovako:
Putanja projektila je izracunata i utvrdjeno je da su Bosnjaci pobili svoju decu zarad paznje medija.Jutarnje gradske vesti su tvrdile da su Srbi pobili tu decu i da su im UN saveznici.Nismo verovali. Tog jutra sam lako mogao da ubijem svakog pripadnika vojske bosanskih muslimana. Bio sam umoran od svega. To su bile zivotinje.
SVEDOCENJE DEJVIDA FREJZERA
Dejvid Frejzer, komadant Unprofora (1994-95) u ratnom Sarajevu je u Haskom sudu kao svedok izjavio da su muslimanski snajperisti ubijali civile u delu grada koji je kontrolisala Armija BiH da bi za to bili optuzeni Srbi. Tu vest je prenelo vise medija:
http://www.mondo.rs/s186257....od.html
"Muslimani su bili odgovorni za gađanje svojih civila i mi (UN) smo uložili zbog toga protest vlastima u Sarajevu'', rekao je Frejzer... Član tadašnjeg ratnog predsedništva BiH Ejup Ganić "ostao je bez reči i nije bio srećan kada je čuo za postupanja muslimanske vojske prema sopstvenim civilima", kazao je Frejzer i priznao da nikad nije čuo da su Srbi napadali sopstveni narod.
Frejzer je jos rekao i da su muslimanski snajperi delovali sa zgrada Unisa i vlade u centru Sarajeva, a pokretni minobacaci otvarali su vatru iz blizine komandi UN da bi izazvali srpsku reakciju, zbog čega je Unprofor cesto protestovao kod vlasti.
Iako o tome u danasnjem Sarajevu postoji zavera cutanja, pucanje muslimanskih snajperista ne samo po delovima grada pod srpskom kontrolom vec i u delu Sarajeva pod kontrolom Armije BiH je cinjenica koju su zapazili mnogi, kako stanovnici Sarajeva tako i pripadnici Unprofora (Frejzer je rekao i da su francuski unproforci cak i snimili muslimanske snajperiste kako pucaju na svoj narod), ali je prvi put to izreceno pod zakletvom na Haskom sudu i od strane coveka koji je komandovao Unproforom.
PROBIJANJE ISTINE
Bez obzira na stravicnu medijsku propagandu u vodecim svetskim medijima, ipak se istina probijala u nekim medijima ili izvestajima koji nisu namenjeni siroj javnosti.
Par primera:
Clanak u uglednom britanskom listu Independent baziran na misljenjima britanskih pripadnika Unprofora u Sarajevu odnosi se na slucajeve izreziranih masakara koji su izvrsili Muslimani nad svojim narodom, a koji su pripisani Srbima.
http://www.independent.co.uk/news....01.html
Izvestaj republikanskog komiteta americkog Senata takodjer govori o istoj temi u pasusu ''Self-Inflicted Atrocities'' :
http://rpc.senate.gov/releases/1997/iran.htm
MAJKL ROUZ
Dejvid Frejzer nije prvi komadant Unprofora koji je koji je optuzio Muslimane da su ubijali sopstveni narod. To su ucinili i prethodni komadanti koji su komandovali Unproforom 1992 i 1993. Iako su bili pod teskim pritiskom da lazu ili barem cute o istini, istina je ipak izlazila na videlo. Majkl Rouz je tokom samog rata kad je bio pod lupom svih svetskih medija davao dvosmislene ili provrecne izjave. Ipak u svojim memoarima je jasno ispisao istinu.
http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva....4.shtml
General Rouz: Muslimani su odgovorni za Markale
BEOGRAD (Tanjug) - Bivši komandant Unprofora u Bosni britanski general ser Majkl Rouz potvrdio je, u svojim memoarima, da su minobacačku minu na sarajevsku pijacu Markale, 5. februara 1995, ispalile ili postavile muslimanske snage, pod kontrolom Alije Izetbegovića, uz opasku da im to nije jedini put da su gađali sopstveni narod. Muslimanske snage su u nekoliko navrata minobacačkom vatrom po sarajevskom aerodromu Butmir „dočekivali" goste, uključujući i Rouza, uporno pokušavajući da za to optuže Srbe, čiji su se položaji nalazili oko Sarajeva, svedoči general.Added (11 Apr 2012, 7:56 PM) --------------------------------------------- SVEDOCENJE ZORANA CEGARA
Evo sta u izjavi za sarajevske medije kaze Zoran Cegar, pripadnik MUP-a hrvatske nacionalnosti, koji je rat proveo u Sarajevu (puni intervju sa Cegarom moze se naci na portalu otvoreno. ba) : ''Imamo mi naše ratne zločince. Po gradu su ubijali ljude bez obzira na nacionalnost, silovali djevojčice, iživljavali se nad njima, pa su ih bacali na ulicu i govorili da ih je ubio srpski snajperista. Imamo mi naše koji su nas ubijali. Zašto njih ne zatvore? Zato što je bila takva politika. Nek se krene redom, ja sam za to da se sve raščisti.''
http://www.otvoreno.ba/regije....peristi
FABRIKA LAZI PROTIV MEKENZIJA
Za razliku od ostalih komandanta Unprofora koji su o zlocinima Armije BIH mahom cutali ili istinu govorili samo u svojim memoarima prvi komandant Unprofora Luis Mekenzi je u mnogim tv emisijama, novinskim clancima i svojoj autobiografskoj knjizi otvoreno govorio o svemu sto je video. Muslimanska propagandna masinerija i fabrika lazi je zestoko reagovala i apsurdnim optuzbama pokusala da srusi njegov kredibilitet.Kao vrhunac apsurda Mekenzi je optuzen cak i za silovanje Muslimanki u logoru i to na osnovu svedocenja Borislava Heraka, srpskog vojnika kojeg su Muslimani zarobili tokom rata i kao nekakvo cudoviste prikazivali novinarima.Herak je nakon rata tvrdio da je premlacivanjem i ucenama u muslimanskom zatvoru nateran da govori kako je ubio i silovao 28 ljudi. Silovanja je prema ovom iznudjenom Herakovom priznanju u istom logoru vrsio i Mekenzi.Iako je Herak posle rata tvrdio da je batinama i ucenama bio prisiljen da optuzuje i sebe i Mekenzija, muslimanska strana je insistirala na optuzbama protiv Mekenzija tvrdeci da toboze postoji jos svedoka koji nikad nisu javno istupili. Mekenzi je na apsurdne optuzbe reagovao sledecim recima :''Kada bi i samo mali procenat od navodne optuznice bio tacan, to bi bilo zabelezeno TV kamerama. U mom stabu u Sarajevu je zivelo 32 vrhunska novinara. Nikuda nisam isao bez novinara i TV snimatelja - objasnio je Mekenzi.'' Kanada je optuzbe protiv Mekenzija odbacila kao besmislene. Muslimanska propagandna masinerija na ovim optuzbama vise ne insistira mozda uvidjajuci da bi joj i stetile. Slucaj koji bi se mogao nazvati ''Fabrika lazi protiv Mekenzija'' mozda najbolje ilustruje kakvim su ucenama bili izlozeni pripadnici Unprofora.
SARAJEVSKI ROMEO I JULIJA
Podsetimo se jos nekih podvala iz sarajevske skole medijskih podmetacina.
Slucaj ''sarajevskog Romea i Julije'' je prica o zaljubljenom paru, odnosno dvoje mladih razlicite nacionalnosti (ona Muslimanka, on Srbin ) koji su ubijeni na mostu Vrbanja iz snajpera. Zvali su se Admira Ismic i Bosko Brkic. Slucaj je dobio neverovatnu medijsku paznju, a CNN je prvi koji je ovo dvoje nazvao ''sarajevski Romeo i Julija'' . Ubistvo je naravno pripisano Srbima kao i svi ostali masakri koje su izveli pripadnici Armije BiH. Ni prvi ni poslednji mucki zlocin takozvane Armije BiH pripisan Srbima (slucajeva je bilo dosta) , ali je specificnost ipak u tome sto su lica bliska ubicama kasnije opisale zlocin.
Desetak godina kasnije muslimanski snajperista Edin Garaplija priznao je u ispovesti hrvatskom listu ''Slobodna Dalmacija'' da su mucko ubistvo dvoje mladih ljudi izveli pripadnici jedinice ''Seve'' u sastavu Armije BiH koja je inace ubijala narod i po Grbavici da bi izazvala srpsku reakciju po navodima samog Garaplije.
Ispovest sa stravicnim opisima masakara na Grbavici i ubistva zaljubljenog para i danas je dostupna u arhivi Slobodne Dalmacije:
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000912/novosti2.htm
Edin Garaplija u intervjuu koji je naslovljen sa ''Ševe su vježbali snajperom ubijajući civile po Sarajevu'' doslovno kaze sledece:
"Ševe" bi se popeli na neke zgrade i onda bi gađali po Grbavici. Izabrali bi neku ženu, neku babu, i onda bi je gađali. Kao da im je cilj bio izazvati srpsku reakciju.
Garapalija kaze da su ''Seve'' cesto ubijale zene u crnini kao i da su ubijali neselektivno - bez obzira da li se radi o zenama, deci, starcima...
GRBAVICA
Sem terorisanja stanovnistva u ''muslimanskom'' delu Sarajeva, muslimanske vojne i paravojne formacije su terorisale i stanovnike ''srpskog'' Sarajeva. Pri tom su svetsku javnost uveravali da Srbi zive samo na okolnim brdima odakle granatama i snajperima terorisu mirni, multietnicki i tolerantni grad Sarajevo. Tome je doprinela cinjenica da je Radovan Karadzic za svoju ratnu prestonicu odabrao mesto Pale na planini Jahorina. Svako ko poznaje geografiju Sarajeva i okoline zna da se sa Pala i ne vidi Sarajevo pa niko odatle nije mogao gadjati grad.
Srpska artiljerija se zaista bila smestila na obroncima nekih brda, ali se artiljerija Armije BiH takodjer nalazila na obroncima nekih drugih brda odakle je granatirala delove Sarajeva pod srpskom kontrolom.Medjutim, vrlo cesto su projektili upucivani i sa mesta koja su se nalazila blizu naselja, verskih objekata, bolnica... kako bi se u slucaju srpske reakcije govorilo da Srbi gadjaju bolnice, naselja i verske objekte. Najvazniji cilj granatiranja delova grada pod srpskom kontrolom je i bio izazivanje srpske reakcije radi skupljanja propagandnih poena.
Na udaru muslimanskih granata i snajpera su se nalazila naselja pod srpskom kontrolom Grbavica, Ilidza, Vraca, Lukavica...
Grbavica je tokom rata bila neprestano granatirana i snajperisana i postala je najrazrusenije sarajevsko naselje ciji se izgled mogao porediti sa Vukovarom. Na polusrusenim ili jos citavim zgradama je bilo bezbroj rupa od gelera granata, a muslimanski snajperisti se delovali stalno. Nijedna stambena zgrada nije bila neostecena. Kako je Grbavica izgledala mozete proveriti ako ukucate na google grbavica pa kliknete na images.To je naselje tokom rata izgledalo ovako:
I pored medijske propagande bosanskih Muslimana, u toku samog rata neki ratni reporteri su ipak izvestavali o patnjama naroda u naselju Grbavica iako retko. Grbavica se retko pominjala, ali kad bi bilo srpske reakcije na ''muslimanske'' delove grada onda su svi svetski mediji o tome brujali. Na one koji su izazivali stradanja u oba dela grada je malo ko upirao prstom.
Medjutim, nakon rata se Grbavica pominje u vise filmova. Naime, u americkom filmu ''Mirotvorac'' u kojem glume Kluni i Nikol Kidmen jedan od glavnih likova je bosanski Srbin cija je kcerka stradala od granata u naselju Grbavica, a on se zbog toga odlucuje osvetiti medjunarodnoj zajednici zato sto je razbila SFRJ i to tako sto ce postaviti bombu u sediste UN u Njujorku. U bosanskom filmu Grbavica cija se radnja desava nakon rata govori se o sudbini silovane muslimanske zene i njene kcerke. Naslov koji je odabran za film s ovakvom tematikom - Grbavica, je vrlo tendenciozan i njime se valjda zeli sugerisati da je citava Grbavica bila logor gde su se silovale Muslimanke. Verovatno je prema proracunatoj zamisli autorke cilj filma bio da bilo kakav buduci pomen nesretnog naselja Grbavica bude propracen asocijacijom na ovaj film i na silovanje Muslimanki. Otuda i naslov - Grbavica.
|
|
| |
|
|
post # 2 | 11.04.2012 , 8:03 PM
|
Ne pada mi na pamet da citam ovo Samo da se ne pretvori tema u sta mislim da 'oce. Pazite sta i kako pisete ovde.
Kakav spid, kakav eks, bolje gandza onda seks
|
|
| |
|
|
post # 3 | 11.04.2012 , 8:06 PM
|
POFALICKA PRICA
Pofalici su nekad bili srpsko selo, a sirenjem grada i prodajom placeva to je postalo gradsko naselje sa uglavnom privatnim kucama i pretezno srpskim stanovnistvom.
Sarajevsko naselje Pofalici se cesto pominje povodom sarajevskog rata bilo u kontekstu stravicnog masakra koji je izvrsen nad Srbima, bilo u kontekstu naredbe Ratka Mladica koja glasi : ''Pofalice tuci. Tamo nema srpskog zivlja mnogo.'' Audio snimak ove naredbe cesto se koristi kao krunski dokaz bezumnog srpskog granatiranja Sarajeva.
Nakon rata su u Pofalicima bile najostecenije zapaljene i unistene srpske kuce mada je bezumnog granatiranja, srpskog i muslimanskog, bilo u svim delovima grada.
Jedno sto bezumni manipulatori precutkuju je zasto srpskog zivlja u Pofalicima nije bilo mnogo iako je pre rata to bilo vecinski srpsko naselje.
Pofalicki Srbi su se tada uglavnom nalazili u u logorima ili izbeglistvu tako da ih u svojim kucama zaista nije bilo mnogo.Kuce su im bile ili spaljene ili uzurpirane od strane muslimanskih beskucnika i vojske.
Pocetkom maja 1992 naselju Pofalici su se priblizavale vojne i paravojne muslimanske formacije koje su pocele sa ''ciscenjem terena'' i masakrima Srba. U tim prvim danima rata nijedna vojna formacija nije ni imala punu kontrolu nad citavim naseljem mada su se godisnjice masakra nad Srbima godinama nakon rata proslavljale kao odlucujuca pobeda kojom je sprecen pad Sarajeva i nekakvo spajanje srpskih snaga. Glas o pofalickim zlocinima se brzo sirio, pa su se formirale kolone izbeglica koje su napustale kuce krecuci se prema brdu Hum i nastojeci da se probiju ka srpskim teritorijama. Prema izjavama prezivelih, izbeglicke kolone su na svom putu zestoko granatirane, a sa uzvisenja se video plamen zapaljenih kuca u samim Pofalicima. Deo srpskih kuca je opljackan i zapaljen, ali se zatim sa paljenjem stalo. U napustene srpske kuce su pocele da se useljavaju muslimanski beskucnici ili vojska. Preostalo srpsko stanovnistvo koje nije odmah ubijeno je danima nakon ovih tragicnih dogadjaja sikanirano, ubijano ili odvodjeno u logore od strane novih stanovnika Pofalica, a kasnije i od muslimanskih izbeglica koje su pristizale. Jedno od najpoznatijih sarajevskih mucilista za Srbe je bio logor u nekadasnjem Kazneno-popravnom domu Pofalici. Znajuci da su Pofalici jedna od crnih tacaka Sarajeva propagandna masinerija je nastojala da neutralise vesti o zlocinima u Pofalicima pa su slate televizijske ekipe koje su intervjuisale srpske starce. Oni su pred kamerama bili prisliljeni da izjave kako im je divno u Pofalicima, a zatim su ti nesrecnici uglavnom ubijani.
To bi bila puna pofalicka prica mada se od strane ljubitelja jednostrane istine ona uglavnom precutkuje i svodi samo na Mladicevu naredbu : ''Tuci Pofalice. Tamo nema srpskog zivlja mnogo''.
GENOCID NAD SRBIMA U SARAJEVU
Kakav je bio tretman Srba u ratnom ''opkoljenom'' Sarajevu vidi se iz intervjua Mirka Pejanovica, jednog Izetbegovicevim vlastima 'lojalnog Srbina'', clana ratnog Predsednistva BiH koji je za sarajevski list BH Dani (danas je taj intervju dostupan na sajtu Koreni ) rekao da je u Sarajevu pobijeno samo u prvim mesecima rata dve do tri hiljade Srba te je pretila opasnost da Srba nestane u tom gradu. Pejanovic zatim nabraja logore za Srbe u centru grada za koje je on znao jer su mu se ljudi obracali sa molbama da izvlaci ljude iz tih logora.Iako su prvi meseci rata prema Pejanovicevim recima bili najgori za sarajevske Srbe, zlocina je bilo i kasnije tokom 1993 i 1994.
http://www.koreni.net/modules.php?name=Content&pa=showpage&pid=35
A jedan drugi ''lojalni'' Srbin, Mladen Pandurevic, u intervju za sarajevski Svijet kaze :'Mimo jame Kazani, tijela ubijenih Srba su pronalazena u razlicitim dijelovima grada, u pojedinim jarcima, na Trebevickoj zaobilaznici, na putu prema Palama, u Velezicima, Pofalicima, Brijescu, Buljakovom Potoku, Hrasnom Brdu, Dobrinji i na drugim mjestima''.
Prema podacima Instituta za istrazivanje srpskih stradanja u 20-tom veku koji sakuplja imena zrtava,u Sarajevu je tokom rata ubijeno oko 8 000 Srba. Knjiga mrtvih Srba Sarajeva postradalih u ratu 1992-1995 u izdanju ovog instituta sadrzi 6628 imena, tacnije 5770 imena ubijenih lica i 860 imena nestalih cija sudbina ni do danas nije poznata.
http://www.serb-victims.org/content/blogcategory/33/145/
LOGORI
U Sarajevu je prema podacima organizacija koja prikupljaju svedocenja o ratnim zlocinima nad Srbima bilo 126 logora, privatnih zatvora i mesta zatocenistva za Srbe.
Vecina logorasa su bili Srbi, mada je u nekim logorima bilo i Hrvata.
Neki od poznatijih logora su kasarna Viktor Bubanj, logor Sunce na Dobrinji, podrum hotela Evropa u centru grada, logor u nekadasnjem Popravnom domu Pofalici, logori Tarcin, Krupa, Pazaric u Hadzicima, podrum Gradjevinskog fakulteta,vise logora u naseljima Alipasino Polje, Kosevo, Bjelave, itd.
Iako su sudskim organima jos pre nekoliko godina dati iskazi prezivelih, podizanje optuznica se maksimalno opstruise, a po nekim izvorima se unistavaju dokazi o zlocinima. Tek je pocetkom ove godine Sud BiH podigao optuznice protiv lica osumljicenih za zlocine u sledecim logorima : logor u kasarni Viktor Bubanj gde je bilo zatoceno nekoliko stotina Srba, te za zlocine u logorima Tarcin, Krupa i Pazaric. Prema optuznici Tuzilastva Suda BiH u logoru Silos u Tarcinu je bilo najmanje 500 civilnih osoba srpske nacionalnosti, te najmanje 90 osobe hrvatske nacionalnosti.U prostorijama Osnovne škole "9. maj" u Pazariću bilo je zatoceno najmanje 140 osoba srpske nacionalnosti, dok je u skladistima kasarne "Krupa" bilo najmanje 150 osobe srpske i najmanje 30 osoba hrvatske nacionalnosti. Prema srpskim izvorima samo u logoru Silos u Tarcinu je bilo preko hiljadu logorasa.
PORICANJE GENOCIDA
Poricanje ovih masovnog zlocina je jedan od zadataka posleratne muslimanske propagande. Tako Amor Masovic tvrdi da je pobijeno svega nekoliko stotina sarajevskih Srba, dok Mirsad Tokaca tvrdi da ne zna tacne okolnosti svih smrti, ali da je po njegovim saznanjima vecina sarajevskih Srba poginula od srpskih granata i snajpera. Oba manipulanta su imala znacajnu ulogu za vreme ratnih sukoba. Amor Masovic je bio na celu Komisije za razmenu i cesto je obilazio logore za sarajevske Srbe gde je pokatkad kupio i mrtva tela ubijenih Srba po svedocenjima prezivelih ispricanim u dokumentarnom filmu ''Sarajevo-logori za Srbe''. Nakon rata je vise clanova porodica ubijenih srpskih zrtava trazilo zastitu od njegovih manipulacija.
http://www.vesti-online.com/Vesti....u-Srba-
Mirsad Tokaca je tokom samog rata bio na celu drzavne komisije za ratne zlocine formirane po nalogu Alije Izetbegovica. Komisija je tokom samog rata poturala preko svake mere preuvelicane cifre ubijenih od oko 300 000 ljudi da bi nakon rata sam Tokaca revidirao cifre kako bi izgledale verodostojnije. U jednom intevjuu na pitanje sta zna o bosnjackim logorima za Srbe Tokaca odgovora sledece : ''Moram vas upozoriti da nisu postojali nikakvi bosnjacki logori za Srbe.''
http://www.novossti.com/2009/11/intervju-mirsad-tokaca/
Prema pisanju medija strani donatori su podneli tuzbu protiv Tokace zbog pronevere donacija i finansijskih malverzacija, dok su srpske organizacije za ispitivanje ratnih zlocina ga optuzuju da prikriva zlocine nad Srbima, a da i dalje i sa ovako revidiraniom ciframa preuvelicava muslimanske zrtve.Steafan Karganovic tvrdi sledece:"Direktor Istraživačkog dokumentacionog centra iz Sarajeva Mirsad Tokača projektom "Bosanski atlas ratnih zločina" obmanjuje javnost i podvaljuje lažne podatke o strukturi zlodela u BiH jer se u tom projektu srpske žrtve i ne pominju, dok se tvrdi da su pojedini Bošnjaci ubijeni i po tri puta. Predsednik nevladine organizacije Istorijski projekat Srebrenica Stefan Karganović rekao je da se u Tokačinom "istraživačkom" projektu navodi da je Selmo Omerović ubijen tri puta na tri različite lokacije."
http://www.vesti-online.com/Vesti....ri-puta
|
|
| |
|
|
post # 4 | 11.04.2012 , 8:13 PM
|
Slatka mala sladak ja....
lock.
Kakav spid, kakav eks, bolje gandza onda seks
|
|
| |
|