Evo godine me dotakle i što u bedaku razmišljam. Što bi napisali na spomenik kad riknete, kako ne bi bili u masi koja ima samo sumorne brojke. Ja bi nešto ovako "Živela, prozivela i pustila druge da žive" uz dodatak jednog anđelka naravno u muskom obliku onako lepo nabildovanog...........za svaki slucaj da mi se nadje pri ruci ako zatreba
Ma daj morbidno skroz...sada zivim i uzivam u zivotu,a kad budem vrisnula nek pisu sta hocedu,boli me briga...strasno,zar time da opterecujem glavu...no comment!!!