Samo registrovani članovi mogu pisati porukice.
[Zatvori]

  • Page 1 of 2
  • 1
  • 2
  • »
Forum » Obrazovanje » Turizam » Gde nikad vise necete otici?
Gde nikad vise necete otici?






904
poruka na forumu
96 378



post # 1 | 26.11.2010 , 1:20 AM

Gde nikad vise necete otici i zasto?











904
poruka na forumu
96 378



post # 2 | 26.11.2010 , 1:29 PM

A HA HA HA HA HA HA HA HA KAKVE STE LUDACE...

JA NIKAD NECU OTICI NA KALEMEGDAN TAMO GDE JE RIMSKI BUNAR, NISTA GORE NISAM VIDELA, HLADNO JE KO GROBNICA, SMRDI VLAGA I KLIMA SE OGRADA, A DUBOOOOOOOOOOOOOOOOOKO JE U PM.




Fajlovi: 9929958.jpg (101.3 Kb) · 9869763.jpg (211.1 Kb)










231
poruka na forumu
7 82



post # 3 | 30.11.2010 , 5:56 PM

U zooloski vrt,pljunula me lama angry


Poruku je menjao/la GarfildKV1 - Utorak, 30.11.2010, 5:57 PM

ne boj se smrti,nego zla zivota









904
poruka na forumu
96 378



post # 4 | 02.12.2010 , 2:01 AM

Quote (GarfildKV1)
Ne idem ja tamo vise biggrin Jednom sam bio i vise nikad biggrin


Ljudi idu u zolosti vrt da gledaju slicne sebi... Obicno se zadrza kod kaveza sa majmunima biggrin

Lama je ogradjena staklom, kod nas moze da pljune samu sebe :D

Ma idi ti da vidis Rimski bunar, nece ti biti dobro... Ako je neko gledao film TT Sinrom I lavirint, to vam je to... Strese me neka jeza na pomisao sta sve ima, Beograd ispod sebe ima jos jedan grad, strasno.

Added (02 Dec 2010, 2:01 Am)
---------------------------------------------
U BEOGRADU postoji još mnogo podzemnih hodnika koji su građeni tako da
budu tajna. Takva im je bila i prvobitna namena, a i sada, kada su
postali manje važni ili beznačajni, ostali su isto tako tajnoviti kao
što su bili i onda, kada su nešto trebalo da znače.

U Resavskoj ulici, kod broja 38, nalazi se i danas neobično lepa
zgrada, čiji veliki luk, na šest pravilno raspoređenih ulaza, govori o
tome da je bila nekome i nečemu posebno namenjena. Ovo zdanje
napravljeno je pre Drugog svetskog rata, i to od novca ondašnje
Mornaričke uprave, a bilo je namenjeno za stanovanje najviših oficira
onog doba. Zgrada je i danas izuzetno očuvana, pa zato i sada odaje
sjaj vremena kada se gradilo sa velikom stilom.

Ispod nje, već u skladu sa vremenom u kome je zgrada nastala,
postojali su podzemni hodnici, koji su vodili ka današnjoj zgradi
Generalštaba, srušenoj u bombardovanju 1999. godine.
Ruku na srce, hodnici su tada, u vreme kad su stvoreni, vodili ka
drugim zdanjima na istom mestu, ali imali su istu, konspirativnu
namenu. Tada nije bilo načina za hitnu evakuaciju važnih ljudi
helikopterima ili nekim sličnim prevozom koji bi bio dovoljno
munjevit, kao što su to mogli da budu tajni hodnici, baš ovako
zamišljeni.

Danas je taj deo ispresecan zidovima koji su naprasno **nastali** baš
na ovom mestu posle Drugog svetskog rata, pa tako ni ovaj prostor nije
više celovit, niti dovoljno dostupan radoznalom istraživaču. Ostao je
**u amanet** stanovnicima ove zgrade, ali sada samo kao podrumski
prostor, koji će radoznalije među njima da podseća na tajanstvenu
ulogu koju je nekada imao, a u dečjoj mašti će da budi dovoljno
prostora za imaginaciju šta je sve baš tu, za vreme rata i posle
njega, moglo da se dešava.

KUDA VODI TUNEL
TEK nekoliko stotina metara niže, u pravcu prema zgradi beogradske
Železničke stanice, nalazi se još jedno zdanje na koje su Nemci mnogo
računali tokom okupacije. To je današnja zgrada ŽTP na uglu Nemanjine
i Sarajevske ulice, u kojoj se tokom rata nalazila jedna od brojnih
nemačkih vojnih komandi.
U vreme borbi za oslobođenje grada od fašističkih vojnih formacija,
ostalo je zapamćeno da su Rusi i partizani upravo pred ovom zgradom,
baš kao i u samoj Nemanjinoj ulici, imali ogromne gubitke. Otpor je
bio snažan, žrtve mnogobrojne, a zastoj u planiranim operacijama
očigledan. Nemci su se vrlo srčano borili, jer su znali da ih u
protivnom ne čeka ništa dobro. I danas dovoljno radoznao prolaznik
lako može da vidi kako je sama zgrada **prošarana** ostacima kuršuma,
koji su nevešto, posle rata, samo zabašureni slojem glet-mase, tako
različitim od boje fasade same zgrade. Okrugle fleke, pogotovo oko
svakog ulaza u zgradu, samo potvrđuju da su se ovde vodile borbe koje
ni napadačima ni braniocima nisu obećavale lako okončanje sukoba u
kome su se našli.
Zaprepašćenje je bilo veliko kada je pucnjava najzad prestala,
oslobodioci ušli u zgradu, i tamo nisu zatekli nikoga!

Nemci su uspeli nekako da pobegnu, ali ovima nije nikako bilo jasno
kuda, na koju stranu. Doduše, i zgrada je velika pa im je mnogo
vremena odnelo pažnjivo pretraživanje ostalih praznih prostorija, ali
na kraju Nemaca nigde nije bilo.
A njihovi vojnici, ispostavilo se kasnije, izašli su u okolini
Železničke stanice, odakle su nastavili dalje povlačenje. Jer, ispod
ove dve važne zgrade postoji tunel, kojih ih povezuje, i koji su Nemci
prvo držali u najstrožoj tajnosti, da bi ga posle, na kraju rata i
iskoristili.

TVRĐAVA POD ZEMLJOM
CEO potez od Nemanjine ulice do Železničke stanice, ostalo je u
sećanju svedoka, predstavljao je jedan od najkrvavijih gradskih
frontova za vreme oslobađanja Beograda oktobra 1944. godine. Tu je
bila možda najveća koncentracija važnih nemačkih uporišta, i baš zato
je sve bilo obezbeđeno, kako podzemnim tunelima, tako i niskim
bunkerskim punktovima, koji su pretili potencijalnom napadaču gotovo
ispred svake od zgrada u ovoj ulici.

Stariji Beograđani pamte da tom ulicom nije mogla ni **muva da
proleti** i da je tu, posle bitke, ostalo mnogo olupina ruskih
tenkova, jer je i pre početka samih operacija jedino oklopna jedinica
mogla da se nada da će probiti ovakvu odbranu.
Ali, isto tako se sećaju da su u danima posle oslobađenja ovakvi ulazi
još dugo bili vidljivi. Građeni su da budu iste one sigurnosti i
čvrstine, kao i podzemni objekti koje smo sretali na Čukarici, ili na
drugoj strani grada, duž Zvezdarske šume, dakle na mestima koja su
bila od suštinske važnosti za kontrolu prilaza gradu.
I ovi bunkeri bili su, verovatno, povezani spletom podzemnih prolaza,
koji su posadi davali osećaj dodatne sigurnosti, ali i veliku
manevarsku moć, pošto bi u toku borbe mogli brzo da se premeste sa
jednog mesta na drugo. Najzad, mnogo je korisniji onaj vojnik koji
nije uplašen pred mogućnošću da će se naći u bezizlaznoj situaciji, a
ovakve podzemne podobnosti su umnogome pomogle Nemcima da se baš tako
osećaju. Odstupnica je postojala, i oni su znali za nju.

ZABORAVLJENI PROJEKTILI
OBNAVLJANJA beogradskih saobraćajnica neretko donose graditeljima
čudnovate susrete sa prošlošću. Jedan od njih bio je tokom
rekonstrukcije Ulice Tadeuša Košćuška, kada je ispod stare kaldrme,
koju je najzad trebalo da nasledi asfaltna podloga, pronađena nemačka
bomba iz šestoaprilskog bombardovanja 1941. godine.
Ugnezdila se na oko 20 santimetara ispod ulice kojom su svakodnevno
prolazila bezbrojna vozila uključujući i teške kamione. Čudo, ili
čista sreća, hteli su da paklena naprava ne eksplodira tokom svih tih
godina.

Iz neobičnih sećanja direktora Muzeja jugoslovenskog vazduhoplovstva
Čedomira Janića, pominjemo ono kada su kopajući temelje za kuću u
Ulici Orlovića Pavla meštani pozvali stručnjake, budući da su pronašli
neku čudnu granatu. Kasnije se ispostavilo da je tamo, na pola puta
između Crvenog krsta i Slavije, ležala 80 godina, puna eksploziva, još
iz Prvog svetskog rata.
Nije reč o metafori: beogradsko podzemlje je razgranato i dublje nego
što to mnogi misle; ipak, nema tamo ni bauka ni sakrivenog blaga ili
duhova, tek poneki beskućnik, prašnjava gajba s (praznim) pivskim
flašama, pacovi, paučina i, možda, skeleti stari nekoliko vekova koji
u mraku beogradskih laguma i dalje čekaju da budu propisno sahranjeni.
Dovoljno da raspali maštu? Reklo bi se da jeste, uprkos uveravanjima
arheologa da tamo dole nema ničeg naročito mističnog niti posebno
atraktivnog, kako kaže dr Marko Popović sa Instituta za arheologiju.

Beograd je ipak, to je činjenica, potkopan na sve strane. Podzemni
hodnici idu kroz Banovo brdo, zemunske brežuljke Ćukovac i Gardoš,
Senjak, Tašmajdan naravno i čitav stari deo grada i sa dunavske i sa
savske strane, Kalemegdan. Ima ih i u Rakovici, onih najmlađih iz
Drugog svetskog rata i na Voždovcu, Vračaru, Zvezdari. Zanimaju nas,
međutim, oni stariji. Koliko su stari?

Najdužu istoriju imaju tašmajdanske pećine, ispod današnje Crkve
Svetog Marka, odakle se još u rimsko doba, na periferiji ondašnjeg
Singidunuma, vadio kamen od koga će biti pravljeni sarkofazi
iskopavani dva milenijuma kasnije svuda po Beogradu. Sarkofazi, ali i
mnogo šta drugo, pravljeno je od tašmajdanskog kamena, govore za NIN
autori knjige "Beograd ispod Beograda", novinar "Večernjih novosti"
Zoran Lj. Nikolić i dr Vidoje Golubović.

Hodajući Tašmajdanskim parkom, vrlo često i ne sluteći ništa,
Beograđani šetaju po starom beogradskom groblju ali i nad spletom od
barem sedam pećina koje su i same u prošlosti bile grobnice. Neke od
ovih pećina su prirodne, druge su iskopali i proširili Rimljani i
Turci koji su odatle vadili šalitru, kaže arheolog dr Marko Popović.
Beograđani su se u njima skrivali od austrijskog bombardovanja u Prvom
svetskom ratu, ali posebno zanimljive one postaju u Drugom, kada ih
Nemci preuređuju u komandu jugoistoka, uvode struju u podzemlje i
grade podzemne komunikacije, "ali taj sistem nije završen", objašnjava
dr Popović. Niti je do kraja ispitan, dodaće Zoran Nikolić. Kuda su
vodili nemački podzemni prolazi? Pretpostavka je, ka svim važnijim
tačkama u gradu, štabu Gestapoa na današnjem Trgu Nikole Pašića, ka
Pravnom fakultetu, Manježu a odatle možda i do železničke stanice...
Nemačka skloništa i prolazi prešli su po oslobođenju u ruke vojske i
tako postali zabranjeni grad za znatiželjne istraživače, koji se sada
pitaju i da li su baš sve tašmajdanske prolaze prokopali Nemci. Ili su
oni "delo nekih davnih rudara", koji su "nameravali da ovaj deo grada
sačuva tajanstvenu, za mnoge skrivenu namenu"?

Austrijski ili rimski vodovod
Prvi hodnici i podzemni prolazi ispod beogradskih ulica pojavljuju se
tek u tursko doba, stav je zvanične arheologije. Dr Popović govori da
su u starom delu grada nađeni ostaci turskih vodovodnih kanala,
visokih 80-90 santimetara, širokih oko 60. Više i solidnije vodovodne
tunele, osmišljene da obezbede cevi od izvora u Malom Mokrom Lugu do
Kalemegdanske tvrđave, sagradili su Austrijanci u 18. veku u okviru
velike barokne rekonstrukcije Beograda. "Deo toga doživljava se kao
misterija," kaže arheolog Popović, aludirajući na tvrdnje koje prenose
Nikolić i Golubović, da su još stari Rimljani sagradili ove vodovodne
kanale. Kažu, Srbi i ostali kasniji stanovnici Beograda umeli su da se
koriste ovim antičkim nasleđem pa su Turci mnoge od njih, kada su
1521. godine konačno zauzeli grad, deportovali u Carigrad ne bi li
osposobili tamošnji Konstantinov vodovod.

Marko Popović, pak, kaže da su ostaci rimskog vodovoda nađeni na samo
dva mesta, u Studentskom parku i nedaleko odatle, u Rimskoj dvorani
današnje Gradske biblioteke, a i to su samo vodovodne cevi ali ne i
hodnici.

Tek, ovi podzemni prolazi, bili oni austrijski ili rimski svejedno,
imali su u jednom trenutku i interesantniju namenu - bilo je to 1801.
godine, kada su se zloglasne dahije kroz njih ušunjale unutar gradskih
bedema i otele Beograd od Hadži Mustafa-paše.

Osvajanja i osvajački pokušaji ostavili su Beogradu još tunela i
pećina. Istoričari beleže da su Turci 1440. godine, kada je sultan
Murat II opsedao Beograd, negde u okolini današnje Pariske ulice
iskopali lagum ne bi li se provukli ispod bedema i braniocima došli
iza leđa; bili su otkriveni, posada grada je sa suprotne strane takođe
prokopala prolaz, minirala turski, i nesuđeni osvajači ostali su da
leže ispod Beograda do danas. Sličan pokušaj uspeo je, međutim, 1521.
godine, kada su u Donji grad ušli sa dunavske strane i Beograd konačno
prešao u turske ruke.

U neposrednoj blizini onih laguma iz 15. veka, inače, nalazi se deo
beogradskog podzemlja koji je tokom devedesetih godina prošlog veka
dobio celishodniju namenu, nakon što su iz njih iseljene romske
porodice. To su mesta gde su danas klubovi "Lagum" i "Andergraund",
koja su Turci, a zatim i Austrijanci (uz današnju "Barutanu", koja je
tako i dobila ime) koristili kao skladišta baruta. Iz "Andergraunda",
priča Zoran Nikolić, vode urušeni tuneli za koje se pretpostavlja da
vode ka spomeniku Pobednik i na drugu stranu, ka francuskoj ambasadi.
Dr Marko Popović govori i da postoji još jedan podzemni hodnik ispod
Kalemegdanske tvrđave, koji je ostao neistražen. "Potiče iz 15. veka a
otkriven je 1965. godine. Ne zna se pouzdano kuda vodi, ali jasno je
da nije reč o vodovodnom tunelu, već da je to bila komunikacija. O
tome svedoči i visina ovog tunela od 160 santimetara", kaže Popović.
Od Gardoša do Kalemegdana

Ovaj i ovakvi neistraženi tuneli podstakli su, naravno, širenje priča
a jedna od najzanimljivijih jeste ona da su beogradski lagumi bili
povezani čak sa onima u Zemunu. Jedan od takvih laguma "povezivao" je
(u priči) Rimski bunar na Kalemegdanu sa zemunskim brdom Gardoš na
suprotnoj strani ušća Save u Dunav. Ali, kaže dr Popović, Rimski bunar
"niti je rimski, niti je uopšte bunar", iako je nastao tokom
austrijskih nastojanja u 18. veku da reše problem vodosnabdevanja.
Njegovo dno je 14 metara ispod nivoa Save. Međutim, on je dugo bio suv
pošto se završava u čvrstoj steni. Voda kojom je ispunjen, sliva se u
njega odozgo.

Daleko je misteriozniji i nejasniji - priznaje i dr Popović - drugi
bunar pronađen u centru današnjeg Beograda, kod Vukovog spomenika
prilikom kopanja metro-stanice. Zna se da su i njega sagradili
Austrijanci u 18. veku, potvrdili su to i predmeti pronađeni na dnu,
ali je "neobično što je tolika konstrukcija napravljena tako daleko na
periferiji tadašnjeg Beograda". "Nije jasno ni čemu je taj bunar
služio, jer nisu pronađene vodovodne cevi. Moguće da nije dovršen",
navodi naš sagovornik, i dodaje da od bunara vodi jedan zasvođeni
hodnik; kuda on vodi, takođe je nepoznato, jer ni on nije istražen. Uz
to, kaže Popović, ni u "obimnoj građi u Vojnom arhivu u Beču o ovoj
konstrukciji nema ni reči" premda, istini za volju, ni ova arhivska
građa nije do kraja proučena. Daleko manje romantično i mistično
poreklo imaju mračni lagumi u ****đorđevoj ulici - ukupno 13 - i oni
njima slični u Zemunu. Slični, jer su izgrađeni iz istih, "čisto
utilitarnih razloga", da budu magacini i skladišta. Kopanje su,
ponovo, započeli Austrijanci u 18. veku a nastavljeno je ono i u
devetnaestom. Na zidu najvećeg među ovim lagumima urezan je monogram
"M. O. 1809", za koga Nikolić i Golubović tvrde da se odnosio na
Milana Obrenovića, Miloševog brata. Uzgred, spominje se u knjizi
"Beograd ispod Beograda", iako nema mnogo veze sa ovom pričom,
nagoveštaj da je Milana Obrenovića baš te 1809. godine u Bukureštu
ubio K-đorđe. U svakom slučaju, i Milanov i ostali lagumi zadržali su
do danas prvobitnu namenu, a u najvećem od njih, koji je potpuno
zapušten, ostalo je još s početka prošlog veka da leži 17 ogromnih
buradi za vino od po nekoliko hektolitara.U ostalima su danas, gajbe
piva i kojekakav krš koji sakriva i uspomenu na ideju da se, počev baš
od ovih laguma, još 1883. godine ispod Beograda prokopa metro...

Beograd je **rođen** na Kalemegdanu, tu je uvek započinjalo i
okončavalo se ono što je uobličavalo bitisanje njegovih stanovnika. Mi
smo obišli deo njegovih podzemnih odaja, jednom davno napravljenih sa
potpuno drugačijom namenom nego što je to danas.
Zato smo posebno bili radoznali obilazeći nekadašnji veliki barutni
magacin **Pećine**, kakav je pun naziv mesta koje se danas jednostavno
zove **Barutana**, kao i depoe ispod Vojnog muzeja.
Kalemegdan je i danas prepun ostataka nekadašnjih skladišta i prolaza
koji su davno povezivali zidine i bastione, ali koji su sada dobili
tužnu namenu, pa se tu skrivaju beskućnici, dovoljno srećni zbog
činjenice da nisu pod vedrim nebom.
Ipak, najveći podzemni prostor ispod Kalemegdana je **Barutana**.
Sastoji se od ogromnog hodnika koji povezuje dve velike pećine.

KLESANE PORUKE
Jedan od razloga što su Austrijanci pobedili Turke u velikoj bici za
Beograd 1717. godine je bila eksplozija turske municije, koja je bila
nedovoljno zaštićena i koju je zapalio jedan austrijski projektil.
Barut se nalazio u jednoj od zgrada u donjem kalemegdanskom gradu, a
silina eksplozije je razorila i deo odbrambenih bedema, znatno
olakšavajući posao nadirućim Austrijancima.
Zato je jedan od prvih poslova koje su sebi pobednici dali u zadatak
bio da naprave sigurno mesto gde će se ubuduće čuvati barut, i radovi
počinju 1718, a traju naredne tri godine.
Tako su nastale ove velike veštačke pećine, koje su, kako kažu
stručnjaci, uklesane u stenu. Sastoje se od hodnika dugačkog 41 metar,
čija je širina 2,7 metara, i dve pećine, dimenzija 19,5 sa 17,5,
odnosno 17,4 sa 17,2 metra. Debljina zidova je između četiri i pet
metara, a iznad svodova ovih sala nalazi se debeo sloj zemlje čiji je
zadatak bio da ublaži eventualne udare.
Unutar hodnika koji spaja ove dve velike podzemne hale, nekadašnja
skladišta, poređani su sarkofazi pronađeni na ostacima nekadašnjeg
groblja u Beogradu. Odnosno, biće da je pametnije reći Singidunumu,
jer su oni svoj život živeli u onom, a ne ovom gradu. Danas su ti
sarkofazi - napravljeni uglavnom od tašmajdanskog kamena - prazni. U
prvoj pećini nalazi se lapidarijum, mesto gde se nalaze nadgrobne
ploče, mnoge od njih izuzetno očuvane, na kojima su i sada jasno
čitljiva imena pokojnika i poslednje poruke koje su na njima isklesali
njihovi savremenici.
Nije na nama da sudimo da li je mesto ovim spomenicima u klubu gde se
sluša glasna muzika, ali makar iz pijeteta prema onima koji su tu
vekovima konačili, valjda bi bio red da kamene grobne kutije ne služe
kao mesta na koja bi se naslanjale barske stolice i na njima držale
čaše sa pićem.
Ali, kao da je to jedina beogradska nelogičnost...

VRATA PROŠLOSTI
Tokom prošlih decenija u Beogradu je postojala jedna posebna, svečana
ceremonija, kada je otac sinu davao prve znake da ga uvažava kao
budućeg muškarca. To je bio odlazak u Vojni muzej na Kalemegdanu. Među
sablje, zastave, puške i ostalo znamenje starih ratnika.
Kalemegdanski muzej je po mnogo čemu specifičan i poseban. Ubistvene
naprave koje su ispred njega izložene na otvorenom, govore o tome
kolike je ljudskih života uloženo da bi one opravdale svoje
postojanje. Tu, pored eksponata koji su pred posetiocima u svako doba
godine, i po snegu i i na letnjem suncu, **skriva** se još jedno
značajno mesto, a to je sama unutrašnjost kalemegdanskih kazamata. To
su stotine kvadratnih metara podzemnog prostora koje trenutno dele
depoi Vojnog muzeja, sa jedne strane, i svlačionice kalemegdanskih
košarkaša, sa druge.
Vrata koja vode unutar zidina zatvorena su za posetioce, pa radoznali
posmatrači mogu da vide samo eksponate izložene napolju. LJubaznošću
ljudi iz Vojnog muzeja mi smo mogli da obiđemo i ovaj prostor, koji je
kroz istoriju često menjao namenu. Tu su bile i konjušnjice, tamnice,
skloništa i skladišta...Ispod tog dela tvrđave, koji prethodi
Stambol-kapiji i Sahat-kuli, nalazi se po osam prostorija sa svake
strane, gledano sa drvenog mosta koji vodi do njih. One najudaljenije
od ulaza u taj deo tvrđave **produžene** su tako da njihove dodatne
odaje duboko zadiru u bočne bedeme, odnosno okružuju sa jedne strane
košarkaške terene, a sa druge samo podnožje muzeja. Sada u delu koji
pripada Vojnom muzeju nema mnogo eksponata, ali jedan privlači posebnu
pažnju...
Kada smo videli motor koji se nalazio na fotografijama iz svih
uxbenika istorije koji su opisivali 27. mart 1941. godine, osećali smo
se kao da smo pronašli svoj lični **vremeplov**. Isti motocikl sa
prikolicom, na kojem se nalazio čovek sa zastavom u ruci, i sada
postoji. Nalazi se u depoima muzeja, a stručnjaci ove kuće požrtvovano
se trude da pronađu sve delove koji nedostaju, pa da mašina bude
potpuno ista, kao što je izgledala pre bezmalo 60 godina, u sumrak
Drugog svetskog rata.
Ne ulazeći ko je stajao iza ovog važnog istorijskog događaja, koji je
uvukao i Jugoslaviju u najveći ratni sukob u istoriji, imali smo
prelep osećaj da smo dotakli prošlost samu...
Iz K-đorđeve ulice postoje ulazi u 13 velikih laguma. Koliko su tu
dugo, veliko je pitanje i za većinu Beograđana, mada ih oni najstariji
pamte odvajkada. Nalazili su se iza zdanja koja su nekada bila ponos
Beograda, kao što su hotel "Kragujevac" i dabome, nekadašnja
carinarnica koju su zvali Đumrukana (po turskom "đumruk" - carina).

Svojevremeno je ovo bilo ubedljivo najvažniji, ali i najlepši deo
Beograda. To je bila i trgovačka žila kucavica prestonog grada, jer je
najviše robe u Beograd i iz njega bilo dopremano rekom, odnosno
brodovima. Tada je drumski saobraćaj bio nerazvijen i nesiguran, a
železnica još nije postojala, pa je rečni transport bio ubedljivo
najvažniji.

Istovremeno, bilo je neobično važno da se pristigla roba lageruje kako
se ne bi ukvarila, a u vreme kada nisu postojale hladnjače i frižideri
takav zadatak nije bilo ni malo lako rešiti. Tako su kopani lagumi,
veštačke pećine koje su se nalazile blizu luke da bi se u njih lakše
smestila roba, a istovremeno su to bila mesta u kojima je temperatura
bila stabilna i niska i leti i zimi. Da se ispod zemlje ne bi pojavila
buđ i vlaga, kopani su posebni otvori za ventilaciju, pa su ove
podzemne prostorije uvek bile provetrene i suve.

I danas prolaznici koji idu ka Kosančićevom vencu pored stepeništa
vide male kule, za koje misle da su nekakve puškarnice ili ostaci
nekadašnje tvrđave. Međutim, istina je da su to gornji otvori
ventilacionih tunela, koji se spuštaju ka unutrašnjosti laguma,
dvadesetak metara u dubinu.

Najveći lagum ima dva ulaza, nalazi se upravo pored bivšeg hotela i
ima oko hiljadu kvadratnih metara površine. Danas je to zapušten
prostor u kome se nalaze prazne bačve veličine garsonjere i bezbrojne,
razbacane gajbe iz sredine prošlog veka, koje izgledaju kao da su ih
zaboravili stari Rimljani, a ne neki varošani od pre pedesetak godina.
Tamo je nekada poslovalo skopsko preduzeće za promet alkoholnih pića
"Lazar", kome su ondašnje vlasti dale ovaj prostor na korišćenje.
Zaostala burad imaju zapreminu od po deset hektolitara, a osim debelim
slojem koji je stvorilo kapanje sa gornje ploče laguma, prekrivena su
prašinom koja dugo ostaje na prstima kada se dodirne.

Na jednom od najvećih buradi videli smo ugraviranu 1921. godinu. kao
datum kada je napravljeno. Interesantno je i to da su burad veća od
ulaza u lagum, pa je jasno da su u njega unošena deo po deo, a tek
onda sklapana. To je bio posao ondašnjih zanatlija koji su se zvali
pinteri. Međutim, kada je skopsko preduzeće napustilo ovaj prostor
burad su ostala neiskorišćena a ovaj lagum zaboravljen, sve do
današnjih dana, kada smo se opet "uvukli" u njega, neprijatno
iznenađeni činjenicom koliko i kako Beograd brzo zaboravlja svoje
blagodeti.

Od ulaza u lagume do tadašnje luke vodio je i minijaturni železnički
kolosek, kojim je prevožena roba od brodova do ovih magacina, i to
vagonetima nalik onim rudarskim. To nas vraća u još jednu važnu priču
vezanu za stari Beograd i prvu ideju da se u njemu stvori neka vrsta
metroa.
Naime, još 1883. godine dvojica građana, po imenu Gugla i Gal, od
opštine Beogradske tražili su koncesiju kako bi u praksi sproveli
jednu nesvakidašnju ideju. Oni su hteli da iz ulice Kneza Mihaila do
stovarišta savskog prokopaju "podzemnu železnicu za prevoz espapa i
putnika i da kroz nju sprovedu i vodovod". Tako je u Beogradu na
pomolu bio prvi svetski metro. U knjizi "Česme i fontane Beograda" ovo
je pedantno zabeležio publicista Vladimir Bunjac, koji je napomenuo i
to kako su Gugla i Gal hteli da se obezbede, pa su molili za obećanje
da opština do kraja godine neće nikome drugome dati takvu koncesiju.
Na sednici odbora od 14. maja 1883. godine, takvo obećanje im je bilo
dato.
Ne zna se zašto se Gugla i Gal više nikada nisu javili, i zašto
njihova ideja nikada nije sprovedena u delo, ali je sigurno da bi tako
Beograd postao jedna od prvih svetskih prestonica sa metroom.
Ta prilika je bila propuštena. I tako do dana današnjeg.



Poruku je menjao/la sandra1000 - Cetvrtak, 02.12.2010, 1:59 AM











904
poruka na forumu
96 378



post # 5 | 02.12.2010 , 3:28 AM

Evo... Ovo vam je cuvena Barutana koja je sada diskoteka gre se pusta psihodelija

Ovo vam je ispod Tasmajdana

Tunel ispod Tasmajdana

Burad od hrastovine u vinskom podrumu Miloša Orenovića u Karađorđevoj ulici

Added (02 Dec 2010, 3:11 Am)
---------------------------------------------
Evo vam i poneki snimak cuvene "diskoteka grobnica" Barutana, da vidite ko izlazi tamo. Jednom sam se zadesila sa drugaricom na Kalemegdanu kada je valjda bilo to vece pajdomana i ta muzika koja je dopirala odozdo je bila uzasno jaka, ja koja imam kilovat muzike u sobi jedva sam podnela koja sam bila napolju, a tek oni koji su bili unutra su bili utrnuti od droge pa im taj pritisak i jacina nije smetala.


SVE SAMI "SPORTISTI"


Added (02 Dec 2010, 3:28 Am)
---------------------------------------------
JEDAN NESRECNIK PADE SA KALEMEGDANA U ZOLOSKI VRT U KAVEZ SA MEDVEDIMA

Branko Jovanović (23) iz Beograda tragično je nastradao kada je sa zidina Kalemegdanske tvrđave upao u kavez sa medvedima!

Nesrećni mladić pao je sa visine od 8 metara direktno u kavez sa mužjakom i ženkom tibetanskog ogrličara, koji su pojeli deo stomaka i nogu nesrećnog mladića i unakazili njegovo lice! Stravična nesreća dogodila se u nedelju u ranim jutarnjim satima pod još nerazjašnjenim okolnostima, a pretpostavlja se da je Jovanović bio posetilac "Bir festa" i da je pijan upao u kavez sa medvedima.

Raskomadano telo nesrećnog mladića pronašli su čuvari Zooološkog vrta juče oko sedam sati ujutru. Oni su tokom redovnog jutarnjeg obilaska u kavezu medveda zatekli užasan prizor.
A

Obdukcija

Branimir Aleksandrić, direktor Instituta za sudsku medicinu, kaže da će obdukcija utvrditi tačan uzrok smrti Jovanovića.

- Na osnovu apsolutnih vitalnih funkcija i promena na tkivima i organima pokojnog, moguće je utvrditi da li je bio živ ili mrtav kada je rastrgnut, kao i da li je umirao brzo ili sporo u mukama - kaže doktor Aleksandrić.

Jedan od osnovnih pokazatelja jeste prisustvo krvi u plućima. Ako je Jovanović bio živ kada su ga medvedi rastrzali, u njegovim plućima bi trebalo da budu tragovi krvi koju je unosio udisanjem.

- Medvedi su bukvalno rastrgli mladićevo telo! Do trenutka kada su naišli čuvari, medvedi su pojeli potkolenicu, stopalo, deo stomaka i usne žrtve! Ipak, prema dosadašnjim saznanjima, Jovanoviću je prilikom pada pukla lobanja, pa se pretpostavlja da je već u tom trenutku bio mrtav. Pravi uzrok smrti biće poznat nakon izvršene obdukcije - kaže sagovornik Pressa blizak istrazi.

Prema njegovim rečima, u kavezu sa medvedima pronađena su dva mobilna telefona, vozačka dozvola i konzerva piva. Takođe, svud po kavezu bila je razbacana odeća pokojnog mladića.

- Telo mladića bilo je potpuno nago, a njegova odeća razbacana po kavezu. Odeća nije bila iscepana, što upućuje na zaključak da je mladić pre pada skinuo odeću sa sebe. Zašto, još nam nije poznato - kaže naš izvor.

Čuvari koji su otkrili Jovanovićev unakaženi leš kažu da je kavez bio prepun tragova krvi.

- Još uvek mi je loše od prizora koji sam zatekao. Raskomadano telo se nalazilo u pregradnom kavezu, koji ima svaki kavez sa opasnim životinjama. Imali smo problema dok smo oterali mužjaka, nakon čega smo ga zatvorili u drugi deo kaveza. Ubrzo su došli Hitna pomoć i policija, koja je obavila uviđaj - kaže čuvar Z. R.
A1

Sumnjiva smrt

Interesantno je da je Branko Jovanović u kavezu nađen potpuno nag, a da je po kavezu bila razbacana njegova kompletna odeća: patike, čarape, donji deo trenerke, majica. U prvom trenutku izgledalo je da su odeću sa njega rastrgli medvedi, ali je utvrđeno da nijedan komad odeće nije bio pocepan.

Zbog toga su se na mestu nesreće mogli čuti komentari uviđajne ekipe da je to veoma sumnjivo i da bi trebalo ispitati mogućnost da je Jovanović ubijen, pa bačen u kavez da ga rastrgnu medvedi, čime bi svi tragovi na telu žrtve bili uništeni.

Jovanović je sa zidina Kalemegdana upao u kavez u kojem se nalaze mužjak Miša i ženka Maša. Oni pripadaju vrsti tibetanskih ogrličara, koji spadaju u svaštojede. Dnevno pojedu oko 10 kilograma hrane i mogu da dostignu težinu od oko 150-200 kilograma. Ovaj par crnih medveda u beogradski zoološki vrt doneo je iz Sibira direktor "Vrta dobre nade" Vuk Bojović. U izjavi za Press Bojović kaže da tibetanski ogrličari spadaju u pitome medvede.

- Čuvari su poslednji put obišli kavez oko pet sati i tada nisu ništa prijavili. To znači da je mladić upao u kavez između pet i sedam sati, kada je otkriveno njegovo telo. Medvedi su ga uvukli u drugi deo kaveza, kako bi ga pojeli. Imali smo velike probleme da oteramo mužjaka od tela, jer je on smatrao da je to njegov plen i nije dozvoljavao nikome da mu se približi. Morali smo da vičemo na njih, jer nikako nisu hteli da se sklone. Mužjak je čak napao i ženku kako bi joj stavio do znanja da ne dira njegov plen - ispričao je Bojović, i dodao da je nakon uviđaja telo stradalog mladića prebačeno na Institut za sudsku medicinu.

Prema rečima Bojovića, čuvari Zoološkog vrta svake večeri otkad traje "Bir fest" imaju problema sa njegovim bahatim i pijanim posetiocima, koji preskaču ogradu i upadaju u vrt, uznemiravajući životinje.
A2

Maltretiranje životinja

Prema rečima zaposlenih u Zoološkom vrtu, od početka "Bir festa" broj noćnih čuvara je pojačan i oni često proveravaju životinje.

- Upravo zbog velike uznemirenosti životinja, zbog buke, bahatog ponašanja pojedinaca i svega što nose sobom ovakve manifestacije, radimo u pojačanom sastavu. Neverovatno je i to što se takvi događaju organizuju u blizini zoo-vrta, jer je poznato da su životinje veoma osetljive i lako postaju razdražljive kada ih neko maltretira - kažu čuvari u Zoo-vrtu.

- Strašno je šta sve rade. Gađaju životinje ciglama, konzervama piva i drugim predmetima. Neki čak vode ljubav u stražarskoj kućici na tvrđavi, koja je nebezbedna i samo što se ne sruši. To je neverovatno! Čuvari ne mogu da se izbore sa njima. Iste večeri dvojica momaka začikavala su jedan drugog da će da skoče u kavez sa belim medvedima, da bi na kraju jedan od njih rekao da će on skočiti, ako to uradi i onaj drugi. Sva sreća pa je sa njima bio još jedan drug, koji ih je obojicu odvukao odatle - kaže veoma uznemiren Vuk Bojović.

Press je juče stupio u kontakt sa organizatorima "Bir festa". Ivan Popov, jedan od organizatora ove manifestacije, kaže da festival ima svoje obezbeđenje i da je deo tvrđave na kojem se dešava festival odvojen od ostatka Kalemegdana.

- Festival je obezbeđen, a ograda "Bir festa" je na Donjem gradu. Prostor zoo-vrta nije deo "Bir festa" tako da mi odgovaramo samo za deo na kojem se održava festival. Koliko nam je poznato, deo Zoološkog vrta pokriva njihovo obezbeđenje i policija - rekao je Popov.

A novine kurir su tuzene od strane porodice zbog objave slike. I eto zasto MRZIM Kalemegdan



Fajlovi: 0023197.jpg (381.4 Kb) · 9378273.jpg (492.1 Kb) · 1168134.jpg (394.9 Kb) · 0188420.jpg (469.0 Kb)










8879
poruka na forumu
844 4320



post # 6 | 02.12.2010 , 8:37 AM

Kod nas takve gradjevina nema ( hvala Bogu )
samo ti jadni "sportisti" uvek nastradaju
ako zna sta ce se desiti, zasto pije?
e da za tu muziku
oni se nafiksaju i nista im ne smeta
u "transu" su

Ko si ti?









904
poruka na forumu
96 378



post # 7 | 03.12.2010 , 0:54 AM

Quote (DxD)
Kod nas takve gradjevina nema ( hvala Bogu )
samo ti jadni "sportisti" uvek nastradaju
ako zna sta ce se desiti, zasto pije?
e da za tu muziku
oni se nafiksaju i nista im ne smeta
u "transu" su


Ja se bre cudim sto me gde god da odem u neko selo, svi me gledaju ko marsovca, kao idiota jer sam iz Beograda. Kad smo imali kucu na Avali, tamo okolo su sve sela, ali vecina njih ima extremno dobre klubove, i gde god da sam otisla to je klanje pogledom, jer mi iz Beograda smo sacuvaj Boze. A nije ni cudo kad su videli sta se sve desava, kao ovog "sportistu"



Poruku je menjao/la sandra1000 - Petak, 03.12.2010, 0:55 AM











3460
poruka na forumu
141 1063



post # 8 | 13.04.2011 , 11:30 AM

Ja nikadvise necu ici u Crnu Goru osim na kraju 8. razreda sa skolom smile

♥KADA JE TESKO UVEK SE SETIM ZVEZDA JE NAJBOLJA NA PLANETI♥









1005
poruka na forumu
49 230



post # 9 | 01.05.2011 , 2:32 AM

E ne mogu vam objasniti.JBG.To je jedan hotel na tari.Mislim da se isto zove"Tara"al nisam siguran.Osoblje je bilo toliko neljubazno a hrana neverovatno losa.

Twitter: https://twitter.com/marestrpc









15404
poruka na forumu
2409 REP OFF



post # 10 | 06.06.2011 , 6:59 PM

Ja nikad vise necu ici u SPLIT. Pre 32 godine sam bio na ekskurziji i na Stradunu doziveo takve neprijatnosti da se celom razredu smucilo od te ekskurzije. Na zalost bilo je na nacionalnoj osnovi. sad Ja nisam nacionalista,niti su to moji roditelji bili. Zivim u multinacionalnoj sredini veoma lepo i mirno,slozno i drugarski.
U Splitu nam nisu dali da kupimo kolace i limunadu jer smo iz okoline Beograda!!!
A pun frizider kolaca...
Ja zbog toga 32 godine,pa dobro da ne racunam ratne godine,ne letujem u Hrvatskoj.
Moja je porodica 1976 jos izabrala Grcku i od tada stalno ,naravno ne svake godine,idemo tamo uglavnom u Solunsku regiju.

Koji covek je covek,ako ne cini svet boljim?









4750
poruka na forumu
495 2877



post # 11 | 07.06.2011 , 10:29 PM

Nikada u Hrvatsku!!!!

Samo u Crnu Goru i Grcku









poruka na forumu
REP OFF



post # 12 | 08.06.2011 , 9:10 AM

Bio sam jednom u Barutani sa dva drugara travara...Momci dobri,ali "zelenashi"... biggrin Bass isterivao vazduh iz pluca,vazduh mirisao na "svezu pokoshenu travu"...Bolela me glava tri dana,shto zbog vazduha,shto zbog jedne "jegulje"...Devojka se tako uvijala da je to neverovatno...Josh zalim za proshlim vremenima... biggrin :D biggrin :D biggrin


Poruku je menjao/la anonimus79 - Sreda, 08.06.2011, 9:10 AM








354
poruka na forumu
28 71



post # 13 | 18.07.2011 , 4:29 PM

Ma necu vise otici kod ujaka u Ivanjicu da berem maline. Haha.
Lepo mene oni zovu kao aj Jovana dodjes kod nas malo da se zezamo, uzivamo i izlazimo...naravno to se podrazumeva uvece, a ono sta cu raditi preko dana mi nisu najavili.
Tako ja dodjem, sredjena, frizura na mestu, odeca skockana skroz, i oni mi kazu ajde idemo maline da beremo.
Znaci slog me drmnuo kad sam to cula. I naravno morala sam da berem maline, preko dana prljava, sa puno buba u kosi , a preko noci izlasci do pet ujutru, pa opet mamurna na posao, i tako deset dana.
Jeste da sam zaradila pare sto sam brala, ali to ne moze da se meri sa mojim zuljevima na nogama i koliko to ubija u mozak.
Ivanjica je lepo mesto, cist je vazduh i mada ovce pasu pod rucnom sto mi se svidja zaista se ne bi usudila da prihvatim jos neki poziv mog ujaka da odem tamo. biggrin

Ako pises cirilicom znaci da si fasista
Nisam ni fasista, ni nacista. Samo Srbin, brate, rodoljub, nacionalista.










275
poruka na forumu
86 399



post # 14 | 19.11.2011 , 9:42 PM

Quote (badule)
Ja nikad vise necu ici u SPLIT. Pre 32 godine sam bio na ekskurziji i na Stradunu

prvi put moram da te ispravim Stradun je u Dubrovniku ne u Splitu...zao mi sto ne ljetujes u Hr zbg toga jer vjerujem da svugdi ima takvih debila koji uvik vriđaju ma gdje dosli,ali isto tako znam i da ima onih divnih ljudi koji nikad nikoga nebi uvridili.... :)

ja vise nikad nebi otisla u Prozor-Rama BiH jer su toliko nekulturni i zaostali da to nisu istine..zive jos u onom razdoblju di je zena rob i nema nikakvih prava,a muskarci sve mamine pipppppp...necu izgovorid da me ne banuju :D

I biće još...pogrešnih izbora, odluka... ali, jedno je najvažnije...sebi san dovoljna... i na sebe ponosna... Jedinstvena... Tvrdoglava... Svoja... Drugačija....









3460
poruka na forumu
141 1063



post # 15 | 29.12.2011 , 10:29 AM

Baosici zbog male plaze :)

♥KADA JE TESKO UVEK SE SETIM ZVEZDA JE NAJBOLJA NA PLANETI♥







Mallena
1779
poruka na forumu
960 7696



post # 16 | 12.01.2013 , 10:19 PM

Nikad vise u Becice, prljavo more do zla Boga!

"Ne režite mi krila, ja ipak znam da letim tamo gdje se najteže leti, po realnosti!"









2332
poruka na forumu
1535 10625



post # 17 | 12.01.2013 , 10:54 PM

nikad vise u grcku. zbog neljubaznost domacina











10
poruka na forumu
0 0



post # 18 | 16.02.2013 , 10:49 PM

U Crnu Goru  a sto cu ti jadan punit flasu sa vodom?








1192
poruka na forumu
1629 8390



post # 19 | 07.04.2013 , 8:11 PM

Nikad vise u Napulj (Napoli)! Dzeparosi, prljavstina i smrad su najveci sarm ovog grada.









Acta NoN Verba / Djela ne riječi.
7673
poruka na forumu
1498 10468



post # 20 | 08.04.2013 , 2:29 PM

Nikad vise u Banja Luku zbog nereda. lol

http://www.extracafe.rs/avatar/22/679664.jpg
http://www.extracafe.rs/avatar/87/050459.jpg

My Father was always in a good spirits,
he loved Football. It makes me a bit
sad because if he could enjoy seeing
me now, what I have achivet, that
would be a hight in his life.

BUT I AM SURE THAT
HE WATCHES OVER ME
FROM ABOVE.

CRISTIANO RONALDO ➐




Forum » Obrazovanje » Turizam » Gde nikad vise necete otici?
  • Page 1 of 2
  • 1
  • 2
  • »
Search: