Članovi udruge Society for Physical Research, skupini znanstvenika koja se posvetila ispitivanju neobjašnjivih fenomena. Skupina je osnovana 1882. godine pod predsjedanjem humanista s Cambridgea, profesora Sidgwicka, a postoji i danas. Među njezinim predsjednicima bila su tri nobelovca, 11 pripadnika kraljevske obitelji, 1 predsjednik vlade i 18 profesora, a od toga 5 profesora fizike. Društvo je vidjelo svoj glavni zadatak u tome da razlikuje prave od varljivih fenomena. Slao je delegate na mnoge priredbe, seanse, nastupe medija, vidovnjacima i iscjeliteljima. Društvo je privelo brojne varalice i šarlatane.

Početkom stoljeća, pet članova društva, sve redom ugledni znanstvenici različitih disciplina, skovali su plan kako će nakon svoje smrti donijeti dokaz da su poruke iz drugoga svijeta moguće. Imena znanstvenika: Henry Butcher, A.W. Verall, Frederic Myers, Edmund Gurney i Henry Sidgwick.

Prvi od njih je umro 1901. godine. Bio je to Frederick Myers. Kratko vrijeme nakon njegove smrti neka dama engleskog društva odjednom je otkrila da može „automatski“ pisati. U nekoj vrsti transa primila je tako poruku Frederica Myersa. Bila je to prva od 3000 poruka u više od 30 godina koje su stizale od petorice znanstvenika (ostala četiri umrla su nedugo nakon Myersa) različitim medijima u Engleskoj i SAD-u. iznenađujuće je da su poruke davale samo fragment koji sam nije imao značenja. Tek sastavljeni poput slagalice davali su sliku. Teme su potjecale iz područja u kojima su pokojnici za života bili kapaciteti. Sadržavale su pojedinosti koje su mogle biti poznate samo mrtvima.

Osim toga bili su ugrađeni još neki kameni za spoticanje. Tako su poruke stizale na latinskome ili starogrčkom, jezicima kojima mediji nisu vladali. Poruke su bile tako stručno složene da ni jedan od medija nije mogao shvatiti njihov sadržaj.

Pet duhova javilo se 1972. godine posljednji put. Zatim su poruke izostale. Mediji ranijih godina pa i prijatelji iz Udruge Society for Physical Research kojima se htjela dokazati mogućnost da se može javljati s drugoga svijeta bili su mrtvi. A pet je znanstvenika doista dovoljno učinilo kako bi dokazali da se može govoriti s drugoga svijeta. Ili su oni, kao što pretpostavlja britanski parapsiholog Richard Bullock, već davno ponovno među nama kao reinkarnacija.

Added (11 Dec 2010, 2:12 Am)
---------------------------------------------
BESMRTNI GROF SAINT GERMAIN

Grof de Saint Germain je bio nevjerojatno dobar alkemičar za kojeg se vjeruje da je proniknuo u tajnu života i postao besmrtan, te se vjeruje da živi i danas.

O njegovom životu ne zna se apsolutno ništa, Gdje je rođen, kada, tko su mu bili roditelji, gdje se školovao, gdje je živio; sve su to podaci koji se na znaju. Za njegovu smrt se tvrdi da je iscenirana i da je grof još uvijek živ i dan danas. Iako se o njemu ne zna niti se ikada znalo išta, ipak je bio slavan i poznat na Europskim dvorovima 17. stoljeća i zbog toga se smatra da je rođen u 17. stoljeću. Ali, uvijek postoji više teorija i tvrdnji, pa je tako i u ovom slučaju.

Druga teorija kaže da je živio još prije Krisa, da se je kroz povijest pojavljivao mnogo puta (čak i ne tako davne 1970. godine) i da je uvijek izgledao kao čovjek srednjih godina. Također se pouzdano zna da se je družio sa nekim važnim povjesnim ličnostima. U njegovoj kratkoj i ni približno potpunoj biografiji stoji da je bio čovjek koji jeimao ogromno znanje i iskustvo.

Kakav je to čovjek bio ili kakv jest, možemo samo nagađati. Ostaje tajna da li je grof de Saint Germain samo legenda i priča ili je zaista uspio proniknuti tajnu života, tajnu besmrtnosti…

Božićne praznike 1999. godine Kathy je odlučila provesti sa svojom sestrom Nancy i njenim mužem u Lauren Danielle hotelu u Oklahomi. Lauren Danielle je prekrasna kućica iz Viktorijanskog razdoblja. Sagrađena na kraju 19. stoljeća, među ostalim služila je, točnije njen podrum, kao zatvor. Stare željezne šipke na prozorima podruma još uvijek stoje tamo, već više od cijelog stoljeća nepromijenjene. Danas je to preuređeni vrlo popularan mali hotel. Kathy je unatoč ljepoti kojom je odisala ta viktorijanska kuća osjetila nešto posve drugačije i neprijatno, no to je možda bila samo reakcija na netom pročitani članak u lokalnim novinama u kojem stoji da je ta prekrasna viktorijanska kuća dom duha mačke.

Kada su stigli, domaćini Cliff i Debi Judd su im pokazali cijelu kuću i dozvolili im da sami odaberu sobe. Nancy priča:” Kada su mi ponudli da pogledam sobu u prizemlju, ja nisam ni mogla ući u nju, vibracije koje sam osjećala u toj sobi bile su jake i samo sam stajala na pragu i gledala u nju. Netko drugi tko nema sposobnosti osjetiti ovakve vibracije vidio bi prekrasnu sobu uređenu u zlatnim i smeđim bojama. Jedina soba u cijeloj kući u kojoj nisam osjaćala nelgodu je soba koju je moja sestra odabrala te sam uzela susjednu sobu koja je spojena sa sestrinom zajdedničkim vratima.”

Popodne uz čaj Debi je pričala o entitetima koji se nalaze u kući, što je Kathy dalo neko objašnjenje za neugodne “vibracije” koje je prije u sobama osjćala. Debi je rekla kako postoji entite muškarca kojeg je jednom prilikom vidjela u dnevnoj sobi. Bio je odjeen u crno, a tijelo mu nije bilo potpuno - naime kao da nište nije postojalo ispod njegovih koljena. Nedugo zatim je nestao. Drugi entitet bila je žena odjevena u žutu svečanu haljinu. Debi je čak rekla kako je bilo slučajeva da us preplašeni gosti u pidžamama izlijetali iz vlastitih soba.

Te večeri kada je Kathy pošla u sobu kkao bi se odjenula za večernji izlazak u lokalno kazalište imala je osjećaj kako je netko promatra. Osjećaj je bio jednako snažan u sobi kao i u kupaonici, no nije osjetila nište prijeteće samo snažan osjećaj da je netko promatra i znala je kako se nešto nalazi u sobi s njom.

Kada su se ponovno vratili u Lauren Daniell te večeri nakon predstave, Kathy je zamolila njenu sestru da ostavi vrata koja su spajala njihove sobe otključanima, nadajući se da će joj to smanjiti nelagodu koju je osjećala u vlastitoj sobi. Legla je u krevet i pokušala čitati knjigu, no svjetlo je bilo slabo, a svako malo bi se začuo prolazeći vlak s pruga nedaleko od kuće.

Kathy je naglasila kako nije pila alkohol niti uzelo ikakvo sredstvo koje bi moglo jednostavno objasniti ono što joj se dogodilo te noći. “…vlak je ponovno prošao i zatrubio te sam samo ležala u krevetu i osluškivala vlakove koji prolaze. Bilo je 02,30 - sjećam se jer sam pogledala na svoj sat. Odjednom sam osjetila kako se u kutu sobe “nakuplja” nekakva snažna energija koja se srušila na mene. Bila sam paralizirana, nisam mogla glas ispustiti niti se pomaknuti - osjećaj nemoći kao kada se vozite vlakom smrti samo mnogo puta jače. Osjetila sam kako je taj entitet htio ući u moje tijelo. Pokušala sam naglas reći “NE”. Entitet se povukao. Ležala sam posve iscrpljena, u šoku. Kada vam se ovakvo nešto dogodi u vama se javlja osjećaj kao:” da li se uistinu ovo meni dogodilo” iako znate da upravo jest. Kroz plač sam povikala sestrino ime i ona se javila iz susjedne sobe. Došla je u sobu i upitala me da li je sve ok. Rekla sam joj što se upravo dogodilo a ona mi je rekla da je čula moje mrmljanje te naposljetku povik “ne”. Ostatak noći provela sam u njenoj sobi. Bila sam na strani kreveta najbližoj zajedničkim vratima i mogla sam osjetiti entitet u kutu sobe uz ta vrata.

Kada su se svi probudili ujutro oko 06,30 još jednom sam sa sestrom popričala o sveu što se događalo te noći. Rekla je kako je usnula san o mačku koji prede u kutu sobe, dječaku koji uz krevet i još jednom koji kleči uz krevet i nečemu kao nekakvoj prisutnosti koja se nalazila u kutu uz zajednička vrata. To je vjerojatno bio onaj entitet kojeg sam i sama mogla osjetiti na istome mjestu.”

Na listi jezovitih mjesta našla se i soba u kojoj se tijekom rata skrivala Anna Frank. Neki, naime tvrde kako kad uđete u sobicu možete osjetiti hladne struje na nekim mjestima, a kad otkuca ponoć pojavljuje se i figura mlade djeveojke. Većina, naravno, vjeruje da je riječ o Anni Frank koja u trenucima ukazanja stoji nepokretna i gleda kroz prozor. “Zabilježen” je i zvuk kotrljanja podno stepenica, na kojima se jednom prilikom prosula vreća graha. Navodno se identičan zvuk ponavalja s vremena na vrijeme bez nekog određenog vanjskog faktora. Kako god bilo, čak i ako ne vjerujete u nadnaravno, morate priznati da kada je Noć vještica u pitanju djeluje zabavnije od zamaskiranog izlaska u lokalni kafić. A prođe li vas jeza ili žmarci na nekom mjestu, što god radili , ne okrećite se…

Kada govorimo od duhovima opsjednutim mjestima, najčešće se radi o kućama, hotelima i sličnim građevinama. No nisu svi duhovi kućen osobe, neki preferiraju malo egzotičnije mjesto svog opsjedanja.

Kada se 29. prosinca 1972. godine let 401 Eastern Airlinesa, sa 176 putnika približavao svojoj destinaciji Miamiju, pilot Bob Loft i kopilot Don Repo nisu očekivali ništa van svakodnevne rutine, no ovaj put rutinu je prkeinulo svjetleće upozorenje kako postoji problem sa opremom za slijetanje. Zaokupljeni tim problemom nisu primjetili da im se avion spušta nekih 60-ak m po minuta brže nego što je predviđeno, te nisu bili svjesni opasnosti sve dok im tlo nije stalo na put. Avion se srušio u močvarno tlo južne Floride tolikom silinom da je na mjestu preminuo 101 putnik. Loft i Repo su preživjeli prvotni udar, no imali su smrtonosne ozlijede kojima su podlegli, Loft još u olupini, a Repo dan kasnije.

Dijelove olupine koji nisu bili potpuno uništeni,Eastern Airlines je iskoristio kao zamjenske na drugim avionima svoje flote - i tu slučaj počinje poprimati dozu bizarnosti.

Uskoro su članovi posade aviona, koji su imali ugrađene dijelove leta 401, dojavljivali viđenja Lofta i Repoa. No prikaze nisu bile obične izmaglice uhvaćene krajičkom oka, već se radilo o naizgled stvarnim osobama, koji su se sa posadom upuštali u razgovore, najčešće o sigurnosti aviona. Repoa su viđali u kokpitu i prostoru za stjuardese, gdje je posadi ukazao na neke probleme s potencijalnim požarom i u hidraulici.

Loft je češće viđen među putnicima u prvoj klasi. Jednom prilikom stjuardesa ga je upitala što on tu radi pošto ga nije vidjla pri ukrcaju; kako nije dobila odgovor prijavila ga je kapetanu koji je odmah prepoznao preminolog Lofta. U tom trenu prikaza je nestala pred njima, čemu je svjedočilo još desetak putnika.

Djelatnici Eastern Airlinesa su nakon izvještaja, ne vjerujući da je nešto takvo moguće, putnicima sugerirali posjet psihoterapeutu na račun njihve firme, no unatoč što su uzroke tih viđenja tražili u nekakvom poremećaju samih svjedoka, svi dijelovi nesretnog leta 401 su uklonjeni iz aviona, čime su viđenja Lofta i Repoa prestala.

Koliko se može sumnjati u svjedočastvo koje je identično svih prisutnih događaju. Uzevši u obzir da su svi vidjeli isto čovjeka koji je na kraju ispraio - da li je moguće da je njihva percepcija na neki način manipulirana? Ili su se Loft i Repo uistinu javili iz zagrobnog života?

Added (11 Dec 2010, 2:20 Am)
---------------------------------------------
SPIRITIZAM

Vjerovanje u mogućonost komuniciranja s dušama mrtvih je drevno, a moderna faza spiritizma datira iz 1848. godine. Neobjašnjiva “kuckanja” u kući, micanje namještaja i zvukovi koji su postali tako nezgodni da je i spavanje bilo nemoguće, samo su od nekih fizičkih fenomena spiritizma.

Spiritizam je nauka, tj. istraživanje da li zaista postoji “život” poslije života. Spiritizam je jedini način da se stupi u kontakt sa umrlima koji se sada nalaze u drugoj dimenziji. Moni ljudi koji su bez razmišljanja, iz dosade ili puke znatiželje išli prizivati duhove nisu imali lijepa iskustva.

Prizivanje duhova može biti iznimno opasno, jer se mogu prizvati zle duše, a ne one koje se očekuju. Ali, da li je moguće prizvati duhove s onoga svijeta? Mnogi znameniti pisci, istraživači, znanstvenici i političari iz prošlosti iskreno su vjerovali da je to moguće. Iako suvremena znanost neosporava mogućnost duhovnog svijeta, drevene civilizacije i sve religije svijeta smatraju da je duhovni svijet dio naše stvarnosti.

Omiljeni jezik duhova je pucketanje, udaranje, kuckanje. Praktičniji duhovi stvaraju spiritističku abecedu. Svakom slovo odgovara određni broj udaraca koji odgovara njegovom mjestu u abecedi. (A=1, B=2, C=3,….Z=26). Duhovne osobe ne razgovaraju direktnos ljudima. Potreban je posrednik, medij, koji će prenositi njihove poruke i materijalizirati njihvoo prisustvo.

Iako priča o duhovima djece iz San Antonija nije bila previše poznata izvan granica Teksasa, s vremenom je postala dio američke povijesti. Naravno nećete se samo zbog toga zaputiti u ameriku, no ako ste slučajno tamo u ovo doba godine, ne škodi provjeriti koliko ima istine u njihovim legendama.

Krajem 40-tih godina autobus pun djece zapeo je dok je pokušavao prijeći tračnice na križanju s cestom na uzbrdici. Iako svi detalji nisu poznati, čini se da je autobus uspio prednjim kotačima prijeći tračnice, no zadnji dio je zapeo između dijelova drveta i tračnica. Kao što vjerojatno pretpostavljate, iz jednog smjera se začuo vlak, a panika koja jezavladala onemogućila je većini djece bijeg iz autobusa. Spasilo ih se samo nekoliko koji su izašli kroz prozor, no vozač i većina školaraca ostali su na mjestu mrtvi.

Pozitivna stvar proizašla iz ovog tragičnog događaja jest to što su doneseni zakoni kojima je povećana sigurnost djece i kvaliteta školskih autobusa, no građani San Antonija uskoro su počeli viđati duhove poginule djece. Kako bi paranormalno dobilo još više na izričaju, ulice blizu nesretnog raskrižja nosila su imena žrtava, što ne bi bilo čudno da ulice nisu dobile ta imena godinama prije nego se nesreća dogodila.

Još zanimljiviji dio ove urbane legende kaže kako ljudima koji zapne vozilo na istoj toj uzbrdici mnoštvo malih nevidljivih ruku pomaže pokrenuti auto. Stvar je otišla tako daleko da su neki počeli stavljati puder na auto kako bi mogli snimiti otiske. Ako im je za vjerovati u tome su uspjeli….

Kad je bila mala, vjerojatno kao i sva djeca, tokom faze zaluđenosti zvanju duhova i ostalih “benignih” dječjih interesa za stvari koje su pokupili iz filmova - zajedno sa svojih par prijateljica, Mirjana je napravila ouija ploču od papirića.

Ouija ploča je inače sredstvo pomoću kojeg se navodno može, ukoliko se koristi na pravi način, komunicirati sa svijetom koji našim defaultnim osjetilima nije dostupan - iako doduše mislim da je tu češće riječ o nekoj kolektivnoj svijesti koja se može projicirat kao npr. entitet. U osnovi sastoji se od svih slova, brojki 0 do 9 te riječi “da”, “ne” i “doviđenja” - neke imaju i više riječi, znakova, boja i slično. Nekakvo staklo ili sličan predmet služi kao kursor, navigator, kojeg dotiču svi prisutni, a pomiče se prema određenim slovima, brojkama ili riječima - ovisno o odgovoru na zadano pitanje - bez da netko od prisutnih utječe na smjer.

No vratimo se mi na njihovu priču. …nakon vlastitog rituala dozivanja nekog “s druge strane” za komunikaciju, pitanja su postavljanja i čaša je klizila preko slova davajući im odgovore. Kako naravno nijedna nije posve vjerovala da bar jedna od njih ne pomiče čašu, nisu se pretjerano prestrašile i sve su gledale kao igru - pomalo bizarnu, ali samo bezazlenu zafrkanciju. Nedugo zatim su iz stana izašle u dvor i rastale se - ostale su samo Mirjana i njena jedna prijateljica.

Par trenutaka kasnije pojavio se čovjek, i prišao im. Upitao ih je nešto u stilu: “što ste me pozvale?”
Zbunjene obje, pomalo prestrašene jer bio je mrak, a i čovjeka nisu poznavale, uostalom kao da se pojavio od nikud - rekle su kako ne znaju o čemu on govori, nakon čega je ova druga prijateljica pobjegla, ostavljajući Mirjanu samu.

Vidno ljut rekao je kako je upravo bio u hotelskoj sobi u Dubrovniku (inače ovo se sve događalo u Splitu) sa dvije žene i kako su ga prekinule u njegovom poslu, te da nije pristojno dozivat nekog ukoliko ga uistinu ne trebaju. Mirjana, iako prestrašena, rekla je da to više neće raditi - na što je čovjek samo otišao. Izašao je iz dvora, a kad je Mirjana potrčala za njim na cesti nije bilo nikoga. Čovjek kao da je ispario.

I danas, kojih 30ak godina kasnije, misteriju cijelog tog događaja nije razriješila. Da ih je netko čuo, pa zezao nije bilo moguće, jer dok su se igrale s ouija pločom bile su zatvorene u stanu, a to i ne objašnjava misteriozan nestanak čovjeka. Halucinacija nije, jer su onda obje halucinirale posve istu priču a to je praktički nemoguće. Izgleda da nije posve nemoguće uspostavit komunikaciju s onostranskim, ma što da se nalazilo tamo, no iz priloženog iskustva - bolje vam je da imate dobar razlog da to učinite - jer očito i stanovnici tog svijeta imaju potrebe od kojih se teže odvajaju.

Poltergeist je posebna vrsta duha, kojeg se ne može vidjeti i koji ne plaši ljude, nego pokušava nešto reći ili upozoriti. Ali, ipak se ne može reći da je dobronamjeran.
Poltergeist svoju pristutnost ne očituje siluetom ili prozirnom pojavom, nego pomicanjem predmeta, kuckanjem, nekontroliranim požarima koji se ne mogu ugasiti vodom i sl. Veže se za osobu, najčešće psihički nestabilnu ili stresnu, a može izazvati i teške fizičke ozljede, krvarenje pa čak i smrt. Poltergeista ne može otjerati nikakav svećenik niti egzorcizam niti bilo šta što je sve i što ima veze s religijom i svetinjama.

Parapsiholozi poltergeista smatraju određenom vrstom telekineze, točnije nekontrolirane telekineze koja prati osobu. To praćenje se najčešće manifestira noću, najčešće svlačenjem posteljine ili dizanjem predmeta u vis, kao i lupanjem po prozorima i namještaju, te požarima i poplavama koji sami od sebe nastaju i sami od sebe nestaju.
U kratkim crtama, evo jednog slučaja poltergeista. Ovaj slučaj dogodio se u Londonu, kada se poltergeist vezao , ne za osobu nego za prostoriju. Vezao se za prostoriju, za jean odvjetnički ured, koji je tog trena postao nemoguć za život i za rad. Po danu bio bio to sasvim običan ured, ali po noći… Tko god bi se usudio prenoćiti u uredu ujutro bi bio nađen mrtav, točnije raskomadan, a cijelu nić bi se čula vriska i buka te lupanje stolva. Iz praznog ureda se čulo lupanje stolova, te je po noći bilo nemoguće ući u ured, tj. bilo je nemoguće otvoriti vrata a nije ih se moglo ni razvaliti. Zgrada je kasnije srušena i izgrađena je nova u kojoj do dan danas ljudi normalno rade i danju i noću….

SLUCAJ POLTERGEIST

1980. godine institut za parapsihološka istraživanja primio je obavijest o aktivnosti poltergeista koja traje tri godine. U pitanju je mladi bračni par, Francuz i Španjolka. Poltergeist je privlačio pažnju barem 3 puta tjedno, najčešće pomicanjem predmeta i skidanjem posteljine s kreveta.

Mladi bračni par, Thierry i Carla su skoro 3 godine živjeli u strahu, sve dok parapsiholozi nisu primjetili da se 90% slučajeva događa oko Carle. U odrumu je viđala crne duhove, na bedrima su joj se pojavljivali razni znakovi, kao i ispod njenog kreveta. Mnoge knjige na polici bile su okrenuta naopačke, a Thierry je više puta po zidovima i ormarima viđao „nešto“ nalik plazimičkoj masi. To nešto je opsjedalo kuću mladog para, a veoma često je pokazivalo otvoreno neprijateljstvo prema Carli.

Često je osjećala kako je nešto udara u trbuh i još češće je imala modrice po licu i nogama, što je susjede navelo na pomisao da je Thierry zlostavlja, o čemu naravno nije bilo ni govora. U kasnijim je istraživanjima Carla priznala da su joj se događale paranormalne stvari te da je jedno vrijeme mogla čak i predviđati događaje.

Dvoumljena nije bilo, Carla je centar paranormalnih događaja u njihovom stanu. Nakon mnogo pokušaja istjerivanja i raznih psihogenih metoda, bračni par nije imao izbore. Odlučili su 3 godine života među duhovima prekinuti preseljenjem na daleke otoke Guadalupe.

Onog jutra kada su trebali krenuti nestale su Carline putne isprave. Nakon mnogo lijepih riječi, izjava mnogo svjedoka i mnogo natezanja, Carla je ipak uspjela ući u avio. Nakon što je prešla Atlantik i ušla u svoju novu kuću, Carlu je na pragu dočekalo vrlo neugodno iznenađenje - njene putne isprave.

Kada je ušla u kuću, na zidu je ugledala crtež veličine 3m x 3m, identičan onime koji su se ranijih godina pojavljivali na njenim bedrima, dok je sljedećeg jutra cijela kuća, ukljućujući, zidove, podove i stropove te čak i namještaj bila prekrivena tim crtežom. TV i radio su se palili sami od sebe, dok je nekolicina namještaja redovito svoje mjesto nalazila na stropu. Kuću su noću oblijetale razne ptice i obilazile čitave kolone svih vrsta životinja.

Thierry i Carla bili su na rubu živčanog sloma. Poltergeist je svoj završni udaraca Carli zadao doslovno gomilama voća u glavu, što je bio i njegov zadnji udarac. Sav užas svoje nove kuće Carla je osjetila kroz 2 tjedna nakon što se doselila, nakon ta dva tjedna poltergeist više nikada nije uznemiravo Thierryja i Carlu…..

unapred se izvinjavam na duzini posta

bilo je to pre neke dve god tako sto je drugarica dosla u skolu i ispricala kako je prizivala duhove i kako joj je on odgovarao na pitanja, naravno svi smo je ubili od zezanja u fazonu daj ne lupetaj i ja je pitala da mi objasni kako da napravim to sa namerom da probam i kad se naravno nista ne desi da je lepo isprozivam medjutim...
Tablica se pravi tako sto nacrtas andjela, tipa cica glisa sa krilima na sredini papira, andjelu moras da nacrtas i srce i da ga obojis u crveno, sa leve strane od polovine papira pa u polukrug do druge strane izredjas azbuku, a ispod isto tako brojeve od 1 do 30 valjda, ne mogu sad tacno da se setim a bacila sam :/ i onda uzmes iglu i konac i drzis iznad tog srca i postavljas pitanja i igla treba da ti pokazuje od slova do slova. Prvo pitanje treba da bude `da li zelis da pricas sa mnom?` Ja sam pitala, nisam dobila odgovor, sledece pitanje mi je bilo `ko je moj andjeo cuvar?` i dobila sam odgovor `veroslava`, to je moja pokojna baka koju sam najvise na svetu volela. E sad moja teorija je bila da ja podsvesno sama sebi dajem odogovore i gledam u pravcu tih slova pa mi se cini da se i iglica tako pomera medjutim dobijala sam odgovore koji mi nikada u zivotu ne bi pali na pamet, pitala sam kako cu umreti, kada cu umreti, rekao mi je i kako da izbegnem to i ja sam onda popricala sa tadasnjim deckom koji se onda raspitao u vezi svega toga, pricao sa ljudima po tim nekim parapsiholoskim sajtovima i tada smo saznala da je to moje neka vrsta uidzi tablice, da nije nimalo naivno jer na taj nacin mozes prizvati mrtvorodjene, demone itd.. al su zakljucili da taj moj nije demon jer me upozorava na lose stvari koje mogu da mi se dese. tu noc mi se cinilo da mi se nesto vrzma oko glave, sutradan kad sam ga pitala jel to bio on on je rekao da jeste ja sam pitala sta je radio on je rekao `poljubio` saznala sam da je radio valjda za kralja aleksandra, da je otkrio nekog izdajnika i ovaj ga je ubio, inace sam ga prizvala na dan kad bi mu bio rodjendan. I zvao se Andjel. Sledeci dan sam dovela drugaricu da prati lepo sta se desava, postavljala je i ona pitanja, zvale smo drugu drugaricu koja je postavljala pitanja tipa `koji je moj najveci strah` mi odogovr nismo znale, on nam je rekao, pitala sam decka da postavi pitanje na koje ja ne znam odg, pitao je kako se zvala moja prva simpatija vrticu, on mi je rekao neko ime, netacno inace, ja sam ga onda pitala a sto lazes, on mi je rekao ` a sto proveravas?` pritom moram da napomenem da je ugao pod kojim se igla pomera skroz neprirodan, znaci ako mi se trese ruka logicno bi bilo da se ona klati napred nazad dok se ne smiri, medjutim igla pod pravim uglom pokaze slovo pa se smiri pa sledece i to polako. Prvo sam citala odgovore onako kratko rec dve dok nisam ukapirala da mozda ima jos nesto da kaze pa sam pustala da `prica` dok se igla potpuno ne umiri, to su bile citave recenice, znam da kad sam ga pitala zasto nece da ode i da ja zelim da ode rekao je `dela zive iako ima zalosti, a zivot boli ako si sam` naravno i brat je prisustvovao jednom, postavljao pitanja za sebe. E onda sledeci sok, cula sam bila da duhovi hoce tako da se prikazu u ogledalu, odrazu i sl i onda sam imala zent dok sam se kupala stalno sam zevala u pravcu ogledala i jednom mi se desilo da mi se od pare na ogledalu ucinilo da vidim lik i ja sam to slikala telefonom i kad sam prebacila sliku na komp i uvecala nije to bio lik sto mi se ucinilo ,ali je zato u uglu sa leve strane bio stvarno lik..
I proslo je bas dosta nakon svega toga i ja to jednom ispricam na veronauci u skoli i ona profesorka se istraumira u fazonu ona je imala nekog pra pra pradedu koji se zvao andjel i ubijen je na isti nacin, zena je bila u fazonu palicu svece za tebe..
a da nikad mi nije palo na pamet da ga isterujem jer sam se samo tih par dana tripovala da me neko posmatra itd, posle sam to sve batalila i nikad me stvarno nije ni bilo strah jer ako je vec dobar i sve to, sta mi smeta.. Al jesam pitala na koji nacin moze da nestane i rekao je da ti sveta vodica i to ne deluje, ali kao vera, crkva i to moze... Pa eto...mislim ima tu jos toga

EVO I SLIKE

I NARAVNO, PLANIRAM JOS DOSTA TEMA I LEPIH,RUZNIH I STRASNIH DA POKRENEM DA MOZEMO SVE STO NAS ZANIMA NADJEMO BAS OVDE NA NASEM FORUMU