|
Eseji i prozni radovi nasom rukom pisani
| |
|
|
post # 41 | 21.06.2012 , 0:56 AM
|
Sta se setas po mom profilu  jedan!
|
|
| |
 403
poruka na forumu
| |
 72
| |
 625
|
|
|
post # 42 | 21.06.2012 , 0:56 AM
|
evo jedan tekst inspirisan starom Irskom narodnom pjesmom ''Molly Malone'' koju su izvodili The Dublners
SWEET MOLLY MALONE
Dragi prijatelji pricacu vam o tome kako sam sreo Molly, slatku Molly Malone.
Bilo je to davno, toliko davno da se i ne sjecam koliko je godina proslo od tad. Bio sam mlad, zeljan avanture.
Tek sam se bio doselio u Dublin, dosao sam sa sela, gdje su se moji stari bavili stocarstvom. Radio sam u luci, na dokovima. Jednog dana setajuci ulicom Grafton, vidio sam nju, tada nisam znao njeno ime... rekli su mi da se zove Molly Malone. Gurala je kolica na kojima su bile korpe pune skoljki i dagnji. Kao i njeni roditelji prije nje i ona je bila trgovac ribom (fishmonger).
Svaki dan na tom istom mjestu bila je sa kolicima, gurala ih ulicama uzdus i poprijeko, s vremena na vrijeme je uzvikivala ''cockles and mussels alive, alive oh''.
Ja bih ponekad zastao, i pratio je pogledom... Boze bila je tako graciozna, sa lijepim punim usnama... uvijek je nosila haljinu sa dubokim izrezom, zbog cega su je mnogi gledali mrko, neki su cak i okretali glavu.
Mnogi su za nju pricali razne stvari, neki su govorili da je preko noci radila u bordelu, govorili su da je bila laka. Drugi su pak tvrdili da je jedna od rijetkih postenih ulicnih prodavaca (street-hawker).
Mene nije bilo briga za misljenje drugih, ja sam u nju bio zaljubljen, i nisam mogao da pomislim nista ruzno... za mene ona je bila savrsena.
Rijetko kad bi smo ja i ona razmijenili po koju rijec, u stvari jedino onda kad bih se ja usudio da je pitam kako je... a ona bi mi odgovorila ''Dobro, a sad mi se, ako neces da trgujes, skloni sa puta... imam ja pametnija posla od price sa tobom ''gospodine Rover'' (hah,Rover... lutalica...tako je zvala sve one koji su pokusali da je zavedu a meni nije ni malo smetalo)''.
Povremeno bi mi ipak uputila po koji smijesak, onako da niko drugi ne vidi, a meni je to bilo i vise nego dovoljno.
A onda jednog dana, opet sam prolazio ulicom Grafton.... ali nje nije bilo tamo, nije se cuo njen zvonki glas i njeni uzvik ''cockles and mussels alive, alive oh''. Saznao sam da se i ona kao i mnogi ljudi u to vrijeme razboljela. Groznica je uhvatila u svoje kandze, i niko nije mogao da je spasi.
Umrla je mlada, imala je svega 25 godina... To je bio kraj Molly Malone, slatke Molly u koju sam se ja bio ludo zaljubio... Svaki dan sam prolazio Graftonovom ulicom, nadao se da ce se odnekud pojaviti.
Cesto sam i nocu znao da dodjem tamo, onako da me niko ne vidi. Sjeo bih na trotoar, i zamisljao je kako prolazi ulicama uzduz i poprijeko i uzvikuje ''cockles and mussels alive, alive oh''.
Ponekad bih i zaplakao kao malo dijete, i tada mi se cinilo da je vidim i cujem, i da mi se opet osmjehuje... Molly, slatka Molly Malone.
Nakon par godina, zivot me udaljio od Dublina. Sa godinama sam se i vratio na selo, u kucu odakle sam krenuo kamenim putem ka Dublinu.
Proslo je od svega toga mnogo godina, ali ja i dalje razmisljam o njoj, o tome sta bi bilo da mi je uzvratila ljubav. Pa pomislim, bolje sto nije... ko zna da li bih je prezalio... u stvari nisam je ni ovako prezalio, niti cu je ikad prezaliti.. nju... Molly, slatku Molly Malone.
|
|
| |
|
|
post # 43 | 21.06.2012 , 0:56 AM
|
ustajem iz svoga kreveta,umorniji nego sto sam zaspao ..zahvaljujem Bogu sto sam uopste i ustao,svestan da je danasnji dan gori od jucerasnjeg,ali sam svestan i da je bolji od sutrasnjeg..sednem da popijem kafu uz obavezno razmisljanje gde sam to pogresio i da li uopste moze da bude gore?odgovor na drugo pitanje cu da dobijem sutra..kroz glavu mi prolaze sve propustene prilike i analiziranje istih...sta bi bilo kad bi bilo,da li je sreca dobiti priliku a ti je iskoristis ili je sreca ta koja odlucuje hoces li je iskoristiti ili ne..pocinjem polako da se pretvaram u ono sto najvise mrzim a protiv toga nista ne mogu,da li zaista ne mogu?ti si bila taj dasakl srece koji mi je nedostajao ..ti si mi donela taj zlata vredan osmeh,napokon sam i ja krenuo pravim obasjanim putem ,ali avaj posto sam ne naviknut na taj sjaj a i sreca nikoga ne nosi dugo na ledjima i ti i sreca ste otisle u jednom danu..umesto sjajnog puta sam usao u dugi neosvetljen tunel..trebace puno vremena da nadjem kraj tunela..a mozda mi sreca posalje nekoga sa svetlom.... 
evo i od mene nesto ,nije bas nesto ali ... 
|
|
| |
|
|
post # 44 | 21.06.2012 , 0:57 AM
|
Jedna moja prijateljica jako lepo pise, i dozvolila mi je da sa vama podelim neke njene tekstove koji mi se svidjaju.
ILUZIJA
Grozno vreme da se zaboravi telefon u polupoznatom gradu. Koga da nađem po ovom pljusku? Ljudi su trčali, sklanjali se od kiše plašeći se da budu oprani. A kiša je zaista spirala. Sve. Čistila dubinski. Samo da su stajali dovoljno dugo da im bude oprošteno. Da bude zaboravljeno. Ali ne, ljudi jednostavno vole da budu prljavi. Skroz prljavi tamo unutra. Ne dozvoljavaju kiši da očisti njihove sitne duše i ostaju mali i pogani... Zauvek.
A onda sam ugledala njega. Ćelavog čoveka. Stajao je tu, na dohvat ruke, puštajući kišu da mu se sliva niz glavu, ruke... Da kaplje sa njegovih prstiju noseći sa sobom sve što je loše. Delovao je... Blaženo. Očišćeno. Kao da zna zbog čega pada. Jedini čovek u univerzumu koji zna.
"Izvinite, znate li možda koliko je sati?", pitala sam ga. I nisam imala nekog izbora. Možda je moj voz upravo napuštao stanicu. "Sati? Devojko, pitaš me za vreme?", pogledao me je sivim očima i nasmejao se. "Da... Znate, ja žurim a zaboravila sam telefon..." Sive oči su zadrhtale. "Vreme... Hmm. Jako relativan pojam. Možda stojimo ovde već mesecima, čak i godinama a možda nije prošao ni sekund. Toliko je relativno da nisam čak ni siguran da pesak iz mog peščanog sata nije iscurio na drugu stranu i ostavio me ovde da vidi kada ću primetiti da je gotovo." U sivim očima je nešto zasijalo. Neka davno ugašena vatra. "Vreme... To je ono što smo izmislili da bismo ograničili našu prolaznost. Zamisli da nema vremena. Zar ne misliš da bismo bili večni? Nikada ne bismo napustili planetu da se ne desi taj mali 'klik' koji nas upozorava da je naš pesak iscurio..." "Izvinite, ali ja zaista žurim. Možda kasnim na voz." Veselo me je pogledao: "Nisi odavde?" I ne čekajući moj odgovor nastavi: "Naravno da nisi. Sve se poklapa. Delići se uklapaju", i osmehnuo se kao da zna nešto što ja ne znam. Kao čovek koji je razumeo tajnu.
by Alex
PROZOR
'Lična ludila su kao otisak prsta- svi ih imamo i sva su različita.'
Oduvek je znala da će do ovoga doći ali je odlagala taj trenutak. Ili je trenutak odlagao nju. Zavisi od toga u šta verujemo. Ona je verovala u mogućnost izbora. I odlagala je trenutak. Jako dugo.
Prozor je prvi put videla sa pet godina. Sasvim običan prozor sa tamno smeđim okvirom. Iznad njega je stajao sat, jedan od onih starinskih satova koji jako prodorno otkuca nakon isteka svakog sata. Sasvim običan starinski sat. Ali nije radio. Ona se plašila. Prozora se plašila. Bio je tako visoko postavljen u odnosu na nju i donosio je nešto sablasno sa sobom. Nisu je podizali da pogleda kroz njega kao što je gledala kroz druge prozore.
Sa trinaest je već znala da prozor gleda na zadnje dvorište. I tako isto je znala da u zadnjem dvorištu nema ničega zastrašujućeg. I pokušala je. Da, jednom je čak i pokušala da mu priđe ali se sve svelo na nesigurno protrčavanje pored njega kao i mnogo puta do tada. Prozor je ostajao nepogledan.
Sada već ima sedamnaest, za dva meseca osamnaest, godina i trenutak je došao. Više ga nije bilo moguće odlagati. Sat je otkucao. Isti onaj sat koji već odavno, još od pre njenog postojanja, nije radio. Otkucao je tako prodorno da je bilo nemoguće ne čuti ga. I ona je znala da je vreme. Nesigurno je išla ka prozoru. A on je stajao na istom mestu kao i svih ovih godina, neumorno čekajući. Čekajući da ona dođe i pogleda jer znao je da jednom hoće.
'Ako napravim još jedan korak', razmišljala je, 'to će biti najbliže što sam ikad prišla.' ... i zakoračila je. U tom trenutku je znala. Znala da ne treba čak ni da ga otvori, samo da pogleda. Pogledala je. I videla. Videla sve. Sve ono što je bila, sve ono što jeste i sve ono što će biti. Ona je bila tu. I znala je da je to nešto najužasavajuće što je moglo da joj se dogodi. Prošaputala je: 'Ne umem da podnesem sebe. Ne mogu više da budem sa sobom.' ... i nikad je više nisu čuli da govori.
A prozor? Prozor je jednostavno nestao. Svi su zaboravili da je ikad i postojao. Njegova svrha je bila ispunjena. Ostao je samo sat koji je bez prestanka otkucavao. I ostala je... tišina...
by Alex
Smesi nam se bolje sutra... crkava od smeha!
|
|
| |
|
|
post # 45 | 21.06.2012 , 0:57 AM
|
Bio sam od onih decki koji su svaki dan hodali sa drugom curom,nisam nikad obracao da li place kad sam neku ostavljao,niti sam uopste obracao paznju da li one pate za mnom,i dan danas se pitam sta mi je bilo,zato sam bio tako okrutan i bezosjecajan...Al valjda sam tad bio sam dijete... I iskreno danas mi je zao sto sam takav bio,jer sad znam sta je to kad se zaljubis i kad nekog iskreno zavolis...Moja prica pocinje od srednje skole bio sam bas isti,nisam se uopste promijenio sve po starom,kosto ide ona pjesma od Hakale [Danas Belma,sutra Selma],tako je i moj zivot tekao svojim putem,sve dok mi jedan od mojih najboljih prijatelja nije zatrazio uslugu da unesem jedan broj od cure u svoj mobilni imenik,da bio sam od onih ko je bio medju prvima sto su imali mobitele :P nije da se hvalim al eto tako je to bilo...I taj dan je bas bio normal bas kao i svaki,samo sto taj dan me je taj priljatelj zamolio da idem sa njim jer je htjeo da upozna neku curu,znas ono srednja skola cure dolaze sa svih strana i iz svih gradova,hajdi pristao sam ne razmisljaljuci da ce mi taj dan promijeniti zivot...I tako bio je veliki odmor i naravno on je se dogovorio sa tom curom preko njenih drugarica gdje ce se naci,i ja sam isao sa njim eto da on moze uzti njen broj mob pa kad dodje on kuci,on ce mene nazvati da mu dam broj da bi se on mogo sa njom cuti,al eto vidis ovako kad citate svi cete se upitati,pa jest taj tvoj drugo glup mogao je i na papir da napise,al nije,to je ono sto se zove sudbina,htjeo je da ja budem sa njim...
Da nastavim,i tako prilazimo mi toj curi,naravno meni na prvi pogled nije se uopste svidila,al nastavite citati :P prica tek sad pocinje da dobija zaplet :P [Mislim moja prica],kao sto reko nije mi se uopste svidila,upoznaju se njih dvoje a ja stajim sa strane i gledam ih,jao smijat cete mi se,u sebi sam govorio :'' jao pa od ovolikih cura,gdje nadje nju'' sjecam se bila je sva,hmm kako da kazem...od onih cura koje su povucene,na licu joj je bilo prekriveno bubuljicama [Valda pubertet]bila je sva stidna i na njoj je se vidilo da nije bas od onih cura koje su imale po 10-15 momaka,i tako zove on mene da uzme njen broj,da ja zapisem u svoj imenik na mob :P,i ja normalno zapisem i mrtav hladan reko :''Hajde zakasnit cemo na cas'' i normalno odma smo krenuli,i sjecam se dobro dok smo uzlazili uz stepenice rekao sam mu :''Dragi Admire pa zar nisi mogo naci sta ljepse,pogledaj je kakva je''on je se samo nasmijao i unisli smo u ucionicu...I tako sledeci dana nije se nista desavalo,dok ja njega nisam u zezanciji pitao sta je bilo sa onom malo ruznom plavusom sto si petljao,on mi odg.da je nije ni izasao sa njom samo su se malo culi...E sad ulazim ja u svu tu pricu...
Proslo je opet par dana,dosao sam sa treninga i ostavio sam mobitel u svoju sobu i otisao u dnevni boravak da gledam TV,nako par sati vratio sam u sobu da uzmem mob da javim drugu da cemo sutradan ranije u skolu,kad na mom mob,vjerovali ili ne bilo je oko 150 propusteni poziva,,,prvo sam pomislio da je se mobitel pokvario ili tako sta,al u tom trenutku mobitel je zazvonio smao na kratko,to jest neki broj me je trzao ...Hmm gledam si u mobitel i kontam :''Jebote kome sam ja ovoliko interesantan''!!!jah zaboravih vam napisati da taj dan kad me je drug nazvao da mu dam broj od te cure ja sam mu dao i odma izbriaso njen broj...Vidim reko broj mi je poznat,i posaljem ja poruku i pitam :''Kome sam ja tolik interesantan da me je trzao preko 150x'' i vjerovali ili ne od tada je sve krenulo,poceo sam da se dopisujem sa njom,i u skoli smo se krenuli sve cesce vidjati,i zezati,da svi se pitate da li je to ta cura,da to je ta mala ruzna plavusica...Da skratim hodao sam sa njom 2sedmice nisam je ni dodirnu niti poljubio,a inace nisam takav,uvijek sam na prvom sastanku dobio poljubac,ali sa njom je sve bilo drugacije...i vjerovali ili ne ja sam tu malu ruznu plavusicu zavolio i sa njom sam vec 8.5godina...
Mnogi ce reci da sam promasio temu,ali eto vidio sam da svi nesto pisu o sebi,pa sam htjeo da podijelim ovo sa svim zaljubljenima...
Eto raja nadam se da vam nece biti mrsko procitati sto sam ovo sve napisao,al to je sve istina i to je kako sam ja upoznao osobu koju i dan danas volim vise od svog zivota...
To je ta osoba na slici pored mene :)
Pozdrav
Poruku je menjao/la Thoughtless - Petak, 30.03.2012, 4:45 AM
http://www.mylivesignature.com/uploads/2853/f404324a4e41f3d66e2720dfd27f86c0.gif
|
|
| |
Soldier of Jah Army
|
|
post # 46 | 21.06.2012 , 0:57 AM
|
gdje pronalazite inspiraciju?
jel pisete glavom ili srcem i dusom?
ev jedan moj sastav,inace pisao ga za jednu djevojku (pitala aj napis nest za mene i ja joj napisem)
Još jedan siv dan,bez boja,mirisa i zvukova prirode.Sve je tako tiho kao da je ovo mjesto duhova.Oblačim duks i one brze patike.Stavljam kapuljaču koja je nekad služila da ublaži hladnoće a danas da štiti i sakrije,izlazim napolje.
Kako je hladno ovdje,ljudi prolaze,posmatraju me.Pitam se:"Zašto?".
Odlazim pred staru napuštenu zgradu,sjednem na hladan beton i pustim neku muziku.Nešto tiho i opuštajuce.
Zagledam se u jednu tačku ispred sebe,slušam muziku i korake ljudi što prolaze pored.Kad prolaze uspore korak,neki čak i zastanu.
Osjetim da me gledaju,pročitam im misli i vidim sebe u njihovim očima.Vide me kao još jednog propalicu,klošara,narkomana.Kao krvoločnu zvjer koja je spremna da skoči i ubije.
Neko vrjeme mi bude zanimljivo,kad mi dosadi podignem glavu i pogledam ih pravo u oči.
Kako samo ubrzaju korake tad,izgube se.Počinju da bježe,a na putu bjega im sve zapinje.Da li je to strah?Kako je samo smješno posmatrati ih.
Ulica je ponovo pusta,gasim muziku,uživam u tišini i padam u svoj svjet mašte,polako sklapam oči.
Odjednom se vraćaju boje,mirisi i oni divni zvukovi prirode.Dolazi moj andjeo.
Osjetim je,čujem njen dah i osjetim njen miris.
Pruža mi ruku i podiže me sa hladnog betona.
Kad sam sa njom imam osjećaj kao da lebdim,ona mi vraća normalne osjećaje koje nemam bez nje.
Ponovo sam sposoban da volim i tugujem,ali samo nakratko.
Gledam te smedje oči i dodirujem njenu kosu boje krvi.
U njenim očima vidim svoj odraz,ne odraz krvoločne zvjeri koja plaši ljude i tjera ih da bježe,već odraz dječaka sa istim plavim očima kao njene.
Zašto me ona ne vidi kao drugi?Zašto ne pobjegne u panici i strahu?
Dodiruje me po licu,sklanja kapuljaču i osmjehne se.
Odjednom taj bljesak i ona nestaje,iščezava.
Otvaram oči i vidim ljude kako prolaze,uplašili su je njihovi koraci.
Ponovo postajem ta krvoločna zvjer i vraćam se na hladan beton.
U tom trenutku sve ponovo gubi boju i mirise.Zvukovi nestaju,ponovo vlada tišina.
Život gubi smisao.
Ustajem i odlazim,ali znam i osjećam da me odnekud posmatra i štiti,moj andjeo.
Daje mi tu iskru,varnicu koja me održava živim.
Pali vatru u srcu ove zvjeri i daje joj tu nadljudsku snagu.
Jednog dana,kad srce zvjeri prestane da kuca,taj plavooki dječak će otici sa tim andjelom na neko mjesto gdje su boje,zvukovi i mirisi stalni.Da je voli i osjeća.
Do tad mi ostaje da se borim i čekam te smedje oči i kosu boje krvi.
Poruku je menjao/la JahRastafarI93 - Subota, 07.04.2012, 9:07 PM
Be my love?
|
|
| |
velikoStopaloobdukcija uma
|
|
post # 47 | 21.06.2012 , 0:57 AM
|
PLEMEnita prica o Cigareti k'o KONJ
"Cobanov odmor" je mirno i tiho birtijsko-boemsko,moglo bi se reci i drugacije ali necemo,jednostavno arhitektonskog poremecaja licnosti mjesto koje se nalazilo u srcu zivotinjskog carstva cika Mice Micica.EPP.Nastalo je na temeljima ucenja porusene skole velikog Strumfa Vadikava sveMirka Neobavjestenog,koji su njegovi ucenici obnovili posle odlaska turaka sa nasih prostora na baklave i tufahije u amidza Dzimijevu kavanu.Prvi poznati,istorija kao nasa tadasnja majka nas je ucila po knjigama,osnivac je bio Neznani Junak koji je prilikom presecanja vrpce za vrijeme otvaranja recitovao svoje najljepse dozvoljene pjesme iz zbirke recepata njegove babe "Prvi spa-centar za odvikavanje od jaja naroda i narodnosti.Marka,hvala".Taman vrijeme za zapalit cigaretu k'o konj.Tih blagodarnih godina kad su i lipe cvjetale sa glavom u zemlji umjesto nojeva koji se dizali cela visko ka sunca da bi se sto prije ugljenisali kao i svakog maja,sve je bilo taman taman i naopako naopako.Ali bilo nekako fino,CENZURISANO mu sve.Svinje su uzgajale ljude,tj.cvjetala je nova grana stocarstva iliti razvoja privrede koje je u narodu veoma brzo dobilo naziv ljudogojstvo koje je svoju prstonicu imalo u Gojsovcu 357.EPP.Pjesme su bile sve bundo-najlonskog pakovanja u nercu,nekako nabijene emotivnim silikonima,stiklama folka,minisuknjama panka na aparatima i svasta jos je bilo na njima,ali nije za fotografisati,jer nesto treba sacuvati za sam pocetak njihovog prvog jubilarnog 1001 nocnog solistickog koncerta pod sloganom kratice"Ispod satre na obari mora voljelo se dvoje u cizmama".Cigareta jos gori k'o konj.Sve to,pa i ono drugo i ono trece,pa cetvrto,peto,sesto i sedmo,o osmom da i ne govorimo dolazilo je ispod jaja zapada prema dupetu urala i kretalo se ka jugu nocesi nove ploce i carape Juznog Vjetra,te ujedno i odisalo prefinjenim mirisom Mileta Kitica iz ranih Kemalovih dana dok je jos i Ceca muza za trku imala na Brunclikinom hipodromu pored pruge Jasar& Kalac jedinstva company igrale se delije razbijene glave,preko puta bioskopa gdje je bila premijera filma "JA,KIOSK!",pri povratku sa grobarevog rodjendana tamo neke davne godine dok je i baba imala sise do koljena.Opet sa druge strane,pjevaljke su bile obilato papunjene 5 velikim tekstovima,4 rimama i po kojim fensi taman aranzmanom.EPP.Taman je.Nekako sve bilo taman naopako po zelji nase gore listova koji salju nostalgicnu ljubav preko razglednice ljepljeci markice mukotrpnim sizifofskim suzama koje su jedva natjerale isot njegovim naporom da izadju iz ocinjeg vida da kapnu za bolje sutra.Ptice su letjele ledjnim stilom prkoseci Comijevom humanitarnom drustvu "JA" i njihovom pilot projektu obdukciske edukacije "MANJE PTICA CINI PROLJECE" koji se ujedinio sve umove CENZURISANO svijeta i njihov pokusaj o dobrocinskom-bliskoistocnopatrijahalnootomaskoanglosovinistickom planu postavljanja eksera ljubavi na nebeske svodove 100 opstinskih mu prozora.Ali...CENZURISANO.U "Cobanovom odmoru" je sve bilo kao i prije.Tu sve stoji.Izgori cigareta k'o konj.I vreme.Taman.I slike.Taman.I LJUDI.Taman.I stolovi.Taman.I stolice.Taman.I CENZURISANO stoji.Taman.I case.Taman.Sve stalo.Cak i CENZURISANO coban.Stoji.Stoji.Stoji.FIJUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUU!-Prolomi se kroz gustu tisinu.BAM!TRAS!SLJUS!-Sve je stalo,samo flase lete."SVIRAJ COBANE"!-"sviraj sirom zatvorenih ociju!"Povika iz tamnog,zabacenog coska neki prodorni muski glas."Koji sam moj CENZURISANO izveo ovu svoju ovcu sa sobom!Moja ovca je prava krava!".I tako se zavrsi jos jedan dan u nasem naravucenije mirnom "Cobanovom odmoru",a cigareta k'o konj.
Added (09 Maj 2012, 0:26 AM)
---------------------------------------------
svaka taman cast za sve gore napisane,odlicne taman,taman...citam vec sat i nesto:)))
jso jedna,necu vise :)...
Heklani Fiskalni Racun
epp!glasno sapucuci rece jedan od praznoteglavi kiseli krastavaca i svi postadose reklama.Tu,odmah preko puta ove price stajao je pijani solarijum u pripremi.Gazda neki covjek vrste tipa zemljanin na privremenom radu tu blizu negdje.Jednom,jutros ujutro predvece porani sunce pa pravo galopirajuci u solarijum na przhenje.Isprzhi ono malo jaja sto je za dorucak trebalo,i kad je izlazilo,na vratima,sudari se sa drugom iz predshkolskih dana,gazda privatnikovim usvojenim sinom Shestopalcom iz kraja kod negdje.Veoma su se obradovali jedan drugom,odma padoshe jedan drugom u sevdah sa rahatlokumom i grozdjicama,emocije,podrigivanje.Mnogo emotivno bejahu njihov ponovni susret obichnom prolazniku koji poskakivashe na jednu nogu i psujuci nesto sebi u bradu ode niz kaldrmu duguuuuuuu.Dogovorishe se drugari,Sunce i Shestopalac,da se ponovo vide.Da malo prizivaju duhove proshlosti,da zajedno popiju kafu i bombone na zelenoj pijaci.Trte mrte,pade dogovor.Razidjoshe se i svako krenu putem svojim.Shestopalac skrenu desno da namota u krivini,i onako sav pod utiskom bliskog kontakta sa starim jaranom,udari u geometra Jamboliju.Pade Jambolija,ne zna pojma shta ga udari.Ustade sav zdrobljen i podje da galami na Shestopalca sheprtljavog i smotanog.Ma da ti jeb...ma stani...ma
jeb...bipppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppp pppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppp ppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppp….znash!!!Izvinjavao se nespretno/smotani Shestopalac,ali to nije pilo vode kod geometra(izljecheni H2O-holichar).On hoce da zove ivicu sa maricom ili 100 dinara.Shta ce smotani Shestopalac,konta,duma,tripuje I odluchi da plati.Bolje tako nego da upozna ivicu u marici.Zavuche ruku u dzep pantalona kad tamo nema nishta.Josh vishe on zavuche-opet nishta.Jeb...CENZURISANO! bipppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppp ppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppppp ti sijalicu,nema mi para.Misli se roje po glavi,dje su,shta su,kome,chemu,kako?EPP....rece jedan trulokobilas i postadose reklama.
Veliki upitnik mu se pojavi iznad glave..konta on sad kako da kazhe geometru da je negdje izgubio nadjeni novac i da ga sacheka do sutra pa ce mu on doneti u utorak.gleda u njega geometer i onako u sebi pomisli kakav je ovo neuravnotezheni degenerik nestabilne labilnosti povesane sa sheprtljavom smotanoshcu.Jok,ja hocu pare i zarez.Shestopalac se naglo okrenu,podje da trchi I trchi I trchi…SVADBA,SVADBA….OVAJ ZA NJIM TRCHI I TRCHI I TRCHI I CICHI,SKICHI,VRISHC…i naposletku stade geometer.Odustane od ganjanja jer ovaj prvi bejahu mnogo brzhi.Onako sav zadihan,geometer nije primetio da je ga ganjo do same raskrsnice u centru grada...Samo shto je skonto,udari ga autobus(jedna lasta ne chini,ona prolece).Udar ga baci tridesetak metara vazdushne linije, te je preletio na drugu stranu ulice.Pri sletanju,aterirao je na sljepca koga je na povodcu vodio cuko.Uplasheni cuka podje da trchi.Povuche i sljepca sa sobom te ga je vukao chetiri ulice po asfaltu brishuci s' njim ulicu.Skrenu desno cuko u sljepu ulicu,izvadi bonsek,presjeche lanac i otrcha negdje daleko u daljinu ka nepoznatom pravcu ostavljajuci sljepca na milost i nemilost kafickoj bandi.Polako se smrkavalo,kad primjeti sljepac nekakvu sjenku koja se priblizhavala iz mrache ulichice i bivala sve veca i veca i veca.Konta on,gotov sam,crna rupa doshla po mene.AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!Onako sav sjeban od straha,upisha se u gace.Taman pomisli josh ovo sranje da me snadje kad pfff...ukakio se.Od sad shuti,reche u sebi.A sjenka se sve vishe priblizhavala.Kad je vec prishla dovoljno blizu da je sljepac mozhe vidjeti I skontat shta je,neko upali svjetlo u haustoru susjedne zgrade.I ugasi.Na trenutak je sljepac skonto ko mu prilazi.To su bili ozloglasheni banditi patuljastog rasta.StrAh I trepet chitavog kraja.Ustade sljepac,zauze gard u pochne da mlatara rukava.Vide banditi da je zajeban.Nisu mu smjeli pricI jer sljepac ne gleda dje udara.A to boli.Od straha svi pobjegoshe.Odahnu sljepac,sjede da se odmori naslanjajuci se na jedan od zidova,kad odjednom ...ZZZ!...upade mu mushica u oko.On podje da se cheshka,nishta ne vidi,nema pojma dje goni I u svom tom nekontrolisanom ponashanju,iduci tamo-vamo,gore-dole,propadne u shaht.Neko ostavio otvoren shaht i sticajem nesrecnih okolnosti jadni sljepac propadne u njega.Lezhi on dole na dno shahta sav govnast,polomljen,poderan.Nishta nije osecao....sva mu dugmad pootpadala,rajfeshlus se otvorio,ispala mu mindjusha,pirsing iz pupka.Ma strashno.Gleda on tako gore kroz otvor shahta,ptice prolecu,oblaci jezde,koraci odzvanjaju.Hmmm,koraci,neko stize da mu pomogne-pomisli on.Prc,banditi se vratili i vracaju shaht na mjesto.Poslednje shto je video bila je trenerka marke adidas na jednom od patuljaka.'bem ti sijalicu!!!shat sad da radim-duma u sebi sljepac.Ma shta cu,idem kroz kanalizaciju pa negdje moram izaci.Krene ti on tako.Tama.Smrdi.Shtakori pjevaju.Voda kaplje,hladna januarska noc.Podje da se sjeca svoje drage,svoje voljene,svoje svjetlosti.
-uputsto za citanje:SAD ZAMISLITE BALONCHICE IZNAD NJEGOVE GLAVE,JER SE SJECA.
HVALA.
On mlad,ona mlada.Volleo je i voljela ga.Upoznali se u rudniku.Pogledi se njihovi sudarishe.Oba oka mu ispadoshe.On posta sljepac a ona ode u Njemacku.
PREKID BALONCHICA.... Opširnije
HVALA.
To ga rastuzhi te podje da plache u shahtu.Plache ko smenjeni politichar.Malo se smiri i onako vec umoran od puta kroz cjev,lezhe da malo odspava.
Ptice.Automobili.Vreva.Galama.Sparina.
Naglo skochi iz dubokog sna i promlati glavom levo-desno.Vani dan,ljepo vreme samo malo sparno.u obliznjoj kafani svirao je S.T.R.A.J.K,ma jojj.Otkud ja ovde?Cheshka se on po zachudjenoj glavi,kad mu nechija ruka pade na rame.On se okrenu i vidje svog vjernog cuku koji se vratio po njega.Cuki je bilo krivo shto je ostavio gazdu samog I poshto ga je puno grizla savjest,vratio se.Sjedoshe njih dvojica na kafu pa mu cuko sve ispricha...i kako se pokajao,i kako je naletio na patuljaste bandite koji su se hvalili kako su nekog lika zatvorili u shahtu...i...EPP....rece jedan od trulokobilasa i postadose reklama.
Skonto je po opisu da je to gazda,potrchi on i po njuhu skonta dje i tako ga izvuche iz govana.Ovaj mu iz zahvalnosti naruchi jednu dvolitru i baci kosku.Cuko je mnogo volio da trchi za tom koskom.Ode,uzme,vrati gazdi i tako non-stop.Popi cuka pivo,gazda kafu kad cuka zamoli gazdu da baci kosku.Ovaj sljepac baci,cuka potrchi i kad je stigao do koske pregazi ga valjak.Nisu skontali da se ulica kopa,stavljaju radishini radnici novi,ljepshi,savitljivi asfalt.Ciknu cuko,prestade strajk,prozori popucase,beba zaplaka,iskipi corba,a sljepac osta nepomichan.Nije mogao da vjeruje svojim ochima shta se desilo.I dok je stajao nepomichno,podje da duva vjetar.Onako neki laganica.Duva on,ali nekako sve jache.Sljepac stoji.Duva on joch jache.Lete papirici,prashina,kese.Odjednom mu se na chelo zaljepi neki komadic papira.Skide sa chela i vidje da u ruci drzhi 100 dinara.Pogleda u vjetar,namignu i reche mu:TI CHASTISH.
A ovaj duva li duva.
Added (11 Maj 2012, 1:34 AM)
---------------------------------------------
68 miligrama osamucene karirane baklave za ovde i poneti tamo
U pocetku bejahu Mala slova.konj je plemenita zivotinja iz oblasti rastinja.Pre neko jutro,negde oko popodnevne veceri,uz sjaj blue light svjeca 68 miligrama vati,sjedio je mali mokri djecak obasjan slavom crtanih predaka u svojoj niskoprofilnoj tuti.imao je problema sa isijasom i tvrdom stolicom.on kaki sam.u ruci je drzao kariranu staru hartiju i laganim dodirom prstiju prelazio preko sjecanja u magli.odlutao je u davna vremana sutrasnjeg dana kada je sa svojim najboljim drugom recitovao pjesmu medvjedova zenidba pred citavim razredom vecernje skole knez nije ivo ali je iz semberije.Na licu su mu se oslikavala maxpropektor sminka i sreca zbog odlaska na veliki Odmor.
idemo na reklame EPP...VOLIM LAZNI PEKMEZ.
KadA su galopirajucim hodom izasli na razgranatu ulicu obrasl;u prazilukom izbledelih sjecanja,kisa je vec padala niz obraze oluke cisteci prljavstinu dusa stanara susjedne zgrade u kojoj nikad nije ziveo filip visnjic od malih slova satkan.14:02h.sta sad?(baloncici iznad glave)pomisli u sebi jedan od dvojice.sta znam(opet baloncic iznad glave) pomisli drugi od te dvojice.pa nista.-rece igla i probusi im baloncice.pa opet nista- pomisli treci koji nema veze sa prvom dvojicom a ziveo je u istoj zgradi.sjedeci na balkonu posmatrao je njihov izlazak iz zgrade.nisu se znali.upoznao ih je korak.slucajan.kratak,ali lagan.14:02h.
Nedaleko odatle dole niz uzbrdicu uz livadu pored kafane osamucenih uzdaha na plocniku galopirajucih koraka stajao je pogrbljeno sjedi semafor sijajuci u tami poslednje znake zivota cekajuci nebeske kocije da zakoce i udahnu mu zivot da i on moze proci kroz crvenO sa cecOm.njegov jedini drug je bio mladi,cvrsti,beli beton armaturnih zivaca na kojim bi mu pozavideo svaki arapski konj marke adidas.njihaaaaa!!!stajali su tako jedan pored drugOg.danima.nocima.godinama.
dok ovo citam kad ovo procitam,ja koja trenutno pricu citam,skontam da sam procitala ovo sto sam procitala sada pa sto onda ako sam procitala ovo sto sada citam dOk citam,mogu i casu vode da popijem ako hocu.hoces casu vode?hocu li casu vode popiti i napraviti pauzu?neces?reci necu i idemo dalje.dobro ajd eonda da natsavimo onda sa pravopisnim greksama amin dalje pricu.rekalme
vece se blizilo kraju a mi tek na pocetku price.mal imokri djecak sa tutom u ruci je morao da ide na zasluzeni pocinak jso uvjek drzeci u ruci ostarelu izbleDelu hartiju.osedela se kaze ili osjedela sjecanja su samo navirala bujicom uzavrlih njedara vitkih bedara a suze su svarale reku emocija tekuci niz oluke obraza,toliko da su prvog i drugog toliko nervirale da su morali izaci iz zgrade i krenuti ka gradu u koji nikad nece Doci eskimi.
reklama nema,nece niko da plati.
ops ups pardon dragi citaOce,ipak se neko javiO.
alo,jel' to poetsko vece?
prvo plati knjigu...tu tu tuuu,prekid veze
isteklo vreme za reklame.boze,hocu li dok ovo citam pomisliti na baklavu i vodu?
toooo,imamo prvog kupca za danas...pauza za vOdu,piskim stojeci,ponekad cucnem zbog svoej zenske strane mene je dio mene u meni.
iduci do grada prvi zapita drugog:ti?
drugi:a?
prvi :ti?
drugi:a?
ja:haha
prvi:aman zaman covjece drugi,onaj mokri djecak,jesi cuo kako jeca?morao si i ti cuti
ti:sta li ja sad procita?
drugi:a?
prvi:ma nista.vidis da ova ti cita ovo sto mi pricamo.ajmo mi svratiti do pekare po svjezu kiflu.cuo sam da imaju taman perece sa ukusom hrane.
drugi:a?
ja:haha
prvi:nista,jedi ti baklavu.pozuri,samo sto nije naiSao karirani voz.
postaje hladno,postaje hladno.treci udje osamucen u stan.zatvori balkonska vrata,zatvori balkonsk avrata,spusti roletne,navuce zavjese,zamandali dasklama prozore,izli betonsku plocu,ugasi sijalicu,ugas isijalicu,zavrnu vodu,porazbija case,pojac amuziKu,polupa plocice,polupa plocice,leze i smota se u tepih cekajuci voz koji proci nece jer veceras gradom setaju models Karirane baklave curice i Sef stanice.udje voz u stanicu.stara trosna stanica,paucina,slike u tami,ljudi u magli,sjecanja an stolu,misli u daljini,danas i Sutra dolazi na peron dusa.apcihaa!brrrrr!prehladio sma se na stanici.kisa je pocela lagano da pAda na nasu malu kariranu pricu.Lagano i poslednja slova pocinju da pokazuju znake tastaturnog umora u zanosu lupetanja urednika ja i njegovog mozga mu sa prigovorom savjesti i pozovanja na peti amAndmAn.Onaj treci ej lagano utonuo u san.Sanjao je stihove jedne njegove stare novokomponovane pjesme,koju je milozvucnim talsanima prenosio uvjeK je radio na birou talasa bum 29.samo za vase i nase slusaoce pustamo ovu stvar:
"Let's burn a good car And go somewhere far away where there are no masters to get it fixed twist the bulb in the head and stomach napumpamo gumu to ride the whole day while watching the game, Mr. daughter is a whore, has two books were sent to cities going to kill music in my head love the miracle od jagoda hair a reality paved with people shitting in manholes am hungry cartoon life sucKs the stomak me boli is well past, pozuri the button has the colors of the rainbow baklava one life goes on in the German branch of the living green 501 And I did a mere co shoes hair stavi sesir on his is a najvise woman next times wider hand a dog waiting to pull his ears Pustaj slabs, concrete slabs slabs, jabuke concrete not partizanen banditet our fault not our fault, blame the other lines give the first valve, quick fast burning my neighbor, has a superb upali TV ooooooo where they were going a mile wedding, return the second line is over, there is hairy on the present reality of the absence of slabs, concrete mixer za kolace concrete puno"
a sada ako ste mislili da je kraj,ne.greska u citanju izgubljenog prevoda.ovo je tek pocetak kraja,molim te fino,sad citaj naglas minut i desetak seKundi.
recept dana:
osamucena baklava za ovde i poneti
sastojci:
1 oklagija
kore za baklavu
jedan margarin dobro jutro,ooo dobro jutro komsija,sta ima,kako ste?pa evo,nema nista hocu da pravim baklavu.ako,ako.samo ti nastavi.hvala komsija.
1metar trikotaze
68 miligrama karirane vune
jedna zlica zacina srece c
secer,ulje,biber
100gr brasna
priprema:
sve to sjediniti u jednu posudu i mjesati dok se ne sjedini,dodavati zacine uz lagano mjesanje.posle sve to kuvati na tihoj vatri oko 68 minuta
sluziti i hladno i vruce,po zelji
uz ovo jelo preporucujemo crno stono,polusuvo vino marke blue light 68 iz vinarije mila
da biste i vi bili peceni,i cemo i dalje kuvati srcem.
Odjavna spic anije predvidjena zbog gramaitcki hgreski,zato dok ovo budete brzo citali obavezno posavjetujte ljekara zbog mjera opreza jer mogu biti nepozeljne indikacije.The ende...ali...ma jok,ako vam ovo ispricam moram da se ubijem a to necemo da radimo,zar ne?
Fajlovi:
3186286.jpg
(17.3 Kb)
Poruku je menjao/la intimenfrizuren - Petak, 11.05.2012, 1:35 AM
studirati filozofiju smotaliteta travologije u rizlogiji je smjesno jer ja se bavim velikoStopaloobdukcijom uma i zato vas molim da obratite paznju kako se ponasate,hvala
|
|
| |
|
|
post # 48 | 21.06.2012 , 0:57 AM
|
"Kako je?"
"Dobro je."
"Pa da li je srećna? Ima li koga?"
"Ima, ima, kako ne bi imala."
"Koga to?"
"Pa ima nas druže, prijatelje."
"A jel' zaljubljena?"
"Zaljubljena? O Bože, i ti svašta pitaš. Naravno da jeste."
"Aha... A reci mi, voli li je taj?"
"Eh, vidi ti njega! Druže, nju svi zavole kada je upoznaju. Međutim, ne da ona na sebe. Ne zaustavlja se, lomi, ide mačem kroz gomilu takvih kao što si ti. Svima im probode srce. I ide dalje."
"Pa... Čuo sam zao glas o njoj. Kao i da ne može da stane na kamen, samo skita. I da je sve to ne dotiče."
"Grešiš druže, grešiš. Ona korača štiklama kroz ovaj tmuran svet podignute glave. Zaobilazi sve te ružne priče o sebi, čak se na to i smeši. Čudno je, zar ne? Ali druže, kada je u onoj beloj sobici, sa svim onim šarenilom, toplim slikama, igračkama, figuricama, znaš ti koja soba, ne trebam ti objašnjavati. Tad druže ona zaplače. A ona plišana stvar upije svaku suzu. Ali da se razumemo, ne plače ona zbog svakodnevnih sitnica, porodice, ili bolesti. Ne plače čak ni zbog tih ružnih priča iako su donekle istinite. Ne. Ona plače jer je takva postala zbog tebe."
"Zbog mene? Zašto zbog mene?"
"Druže, pa ti nju stvarno ne poznaješ.
Nemoj odustati od onog koga volis,jebeš život ako se ne boriš.
Slomi mi srce slomicu ti glavu ;)
|
|
| |
|
